Kada je poznati “Venecijanac” rođen u Šibeniku umro u siječnju 1324. godine, u dobi od 70 godina, bio je imućan i slavan. Ipak su ga osuđivali da je postigao uspjeh zahvaljujući velikoj laži! Je li Marco Polo zaista prešao skoro cijelu Kinu na kraju 13. stoljeća, ili je samo vješt prevarant koji je reciklirao recite stvarnih putnika koji su prešli Put Svile?
Kako je Rusticellu iz Pise, romanopiscu s kojim je dijelio ćeliju u Genovskom zatvoru povjerio detalje putovanja na istok i dugi boravak na dvoru Mongola Kublaj Khana, Polo je izazvao sumnju brojnih građana mnogih talijanskih ali i europskih gradova, koji su najprije bili zacuđeni njegovim povratkom u Veneciju nakon četvrt stoljeća odsustva od 1271. do 1295. godine. Smatran od mnoštva suvremenika običnom pričalicom i mitomanom, nije uvjerio čitatelje uprkos ogromnom uspjehu knjige izdate nebrojeno puta od 1298.godine, pod nazivom Il Milione ili Knjiga svjetskih ljepota.
Na kraju prošlog stoljeća je engleska sinologistkinja Frances Wood proučavala putovanja Marca Pola te zaključila da nije prešao Konstantinopol, istaknuvši kako postoje velike nejasnoće u njegovoj rekonstrukciji pređenih oblasti i samog puta te da je karavanska logika prelaska jako nezahvalne pustinje Taklamakan do centralne Azije – nemoguća, isto kao antarktičke etape nakon Dunhuanga, dok je začuđujuće nespominjanje monumentalnog zida, kojeg je morao vidjeti na putu za Yangzhou.
Kolumbo se nadahnuo Marcovim iskustvima
Ne treba zaboraviti da su utvrde od gline bile jako degradirane i da su mnogi putnici također prakticirali nespominjanje i šutnju, koja se pretvorila u posebnu buku kada su kasnije članovi dinastije Ming restaurirali građevine koje su napravili od kamena. Polovo spominjanje papira od dudovih vlakana što je služio za mijenjanje novca te odsutnost ceremonije čaja iz njegovog recita, tjera na razmišljanje. Vjerovatno se radi o trgovačkom promatranju više nego etnološkom?!
Tema je poslužila Njemici Gabrielli Wengler za snimanje dokumetarnog filma te je izabrala ideju autentičnog svjedočenja. Istina je kako su opisi carske administracije jako elokventni i detaljni kao i susreti s kineskim učenjacima. Tri godine koje je poznati Venecijanac dalmatinskog podrijetla proveo zaštićen od dvorskih spletki u Khanbaliku koji je nazivao Cambaluc, smješten u Yangzhou, su značajne za vjerodostojnost recita iz “prve ruke”, kao i vrednovanje porezne administracije i spisa koji su određivali cijene soli, “bijelog zlata” koje je kontrolirao Kahn.
Vrlo vješta Frances Woods zna sačuvati interes publike i u žižu zbivanja smjestiti važan tekst za otkriće Kine, zapadnom pogledu. Razumljivo prije Marca Pola drugi avanturisti su putovali ovim neistraženim oblastima i dalekim područjima poput Franciskanca Guillaumea de Rubroucka (1215-1295) koji je htio propagirati Mongolima kršćanstvo sredinom 13. stoljeća, ostavivši vrijedan recit nazvan “Putovanje u mongolsko carstvo”, isto kao Nikola i Matija Polo, otac i stric Marka Pola, koji su bili primljeni na dvor prvog mongolskog cara Kublaja.
Zanimljivo je kako su svjedočenja Marka, tog nesvakidašnjeg eksploatatora koji je slušao pjev duna i uspio učestvovati u velikim događajima nepoznatog svijeta, koje je nadahnuto zabilježio Rusiticello, pokrenule Christophera Kolumba, Židova iz Genove na transatlansko putovanje. Upravo tu je i istinska vrijednost Knjige svjetskih ljepota.
Džana Mujadžić
Komentari