Nedavna carinska zapljena gotovo tisuću e-cigareta namijenjenih maloljetnicima ponovno je upalila alarm. Stručnjak upozorava da su hrvatski tinejdžeri po pušenju drugi u Europi, a nove, naizgled bezazlene navike poput vejpanja kriju ozbiljne opasnosti i predstavljaju smišljenu strategiju duhanske industrije za regrutiranje novih ovisnika.
Nedavna akcija Carinske uprave, u kojoj je spriječen nezakonit unos gotovo tisuću jednokratnih elektroničkih cigareta koje su poštom stizale na adrese maloljetnika, samo je vrh sante leda problema koji se valja hrvatskim društvom. Ovaj događaj, koji nije iznenadio stručnjake, potvrdio je zabrinjavajući trend: mladi u Hrvatskoj sve ranije i sve češće posežu za nikotinskim proizvodima, a moderni “vejpovi” postali su ulazna vrata u svijet ovisnosti.
U emisiji “Perspektiva” Radio Rijeke, doc. dr. sc. Darko Roviš, voditelj Odsjeka za promicanje i zaštitu mentalnog zdravlja pri Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije, iznio je poražavajuće podatke koji Hrvatsku smještaju u sam europski vrh po konzumaciji duhana među adolescentima.
Šokantne brojke: Hrvatska druga u Europi
Prema velikom europskom istraživanju, Hrvatska se nalazi na neslavnom drugom mjestu po pušenju među šesnaestogodišnjacima. Čak 20 posto njih puši svakodnevno, a ispred nas je samo Bugarska. Korištenje elektroničkih cigareta, odnosno vejpanje, prisutno je u gotovo istom postotku, no eksperimentiranje s ovim proizvodima počinje znatno ranije, već u sedmom i osmom razredu osnovne škole.
“Kad pitamo šesnaestogodišnjake tko je uopće probao cigaretu, njih 40 posto odgovara potvrdno. No, čak 50 posto njih probalo je vejpanje”, ističe Roviš, dodajući da je europski prosjek pušenja među adolescentima čak tri puta manji nego u Hrvatskoj. “Dok se neke zemlje ponose sa sedam ili pet posto pušača u toj dobnoj skupini, mi kaskamo. Pratimo europski trend pada, ali znatno sporije.”
Problem leži u kombinaciji visoke dostupnosti i društvene tolerancije. Dok je u gotovo cijeloj Europi nezamislivo pušiti u kafićima, Hrvatska je jedna od rijetkih iznimaka. “To je mjera koja primarno odvraća mlade od ulaska u svijet pušenja. Ako mladi izlaze na mjesta gdje većina oko njih puši i pije, velika je vjerojatnost da će i oni sami to prihvatiti kao normalno”, objašnjava Roviš.
Zabluda o ‘bezopasnom’ vejpanju
Mnogi roditelji i mladi žive u zabludi da su elektroničke cigarete bezopasna alternativa klasičnom duhanu. Roviš upozorava da je istina bitno drugačija i podmuklija.
“Iako ovdje nema sagorijevanja kao kod klasične cigarete, unosimo potpuno nove supstance u naša pluća. Dugoročne posljedice tek ćemo vidjeti, ali već sada se u praksi susrećemo s ozbiljnim kroničnim upalama pluća, pa čak i kolapsom pluća kod mladih korisnika”, naglašava.
Jedna od najvećih opasnosti je takozvani “popcorn lung” sindrom, teška bolest pluća prvi put zabilježena kod radnika u tvornicama kokica koji su udisali arome. Upravo se ti spojevi danas nalaze u tekućinama za e-cigarete. Uz to, korisnici udišu i formaldehid, kemikaliju koja se koristi za čuvanje bioloških preparata, ali i nikotin koji izuzetno brzo razvija ovisnost, pogotovo u mozgu koji se još razvija.
Taktike duhanske industrije: Borovnice, šljokice i lažna sloboda
Slatki okusi poput borovnice, maline i lubenice, upakirani u atraktivan dizajn sa šljokicama, nisu slučajnost. To je ciljana strategija duhanske industrije za osvajanje novog, najmlađeg tržišta.
“Jasno je kome su takvi proizvodi namijenjeni. Svjetska zdravstvena organizacija već godinama upozorava na manipulacije duhanske industrije usmjerene prema mladima. To je strategija regrutiranja današnjih korisnika e-cigareta u sutrašnje pušače klasičnog duhana”, jasan je Roviš. Za mlade, pušenje je često i prividni znak odrastanja, otpora ili slobode, što industrija vješto koristi, nudeći im proizvod koji vodi direktno u ropstvo ovisnosti.
Što roditelji mogu učiniti?
Prepoznati problem kod djeteta nije lako, jer e-cigarete često nemaju mirisa. Stoga je ključ u prevenciji i komunikaciji. Roviš apelira na roditelje da ne izbjegavaju teške teme poput ovisnosti, alkohola ili spolnosti.
“Ako roditelji ne razgovaraju s djecom o tome, prepuštaju da informacije dobivaju od vršnjaka i s ulice, gdje kruži mnogo krivih predodžbi. Važno je od malena graditi otvoren odnos i razvijati kritičko mišljenje kod djece kako bi, kad se suoče s pritiskom, znala donijeti ispravnu odluku za sebe”, poručuje.
Društvo u cjelini, zaključuje Roviš, mora postati manje tolerantno prema ranom eksperimentiranju s bilo kakvim sredstvima ovisnosti. Opravdanja poput “i mi smo” ili “što im može biti” opasna su i vode u smjeru koji narušava i fizičko i mentalno zdravlje mladih generacija.
