U svom prvom velikom intervjuu nakon povratka na klupu reprezentacije, Slaven Bilić bez zadrške je progovorio o motivima, ambicijama i planovima za Vatrene. Otkrio je kako su ga uspjesi Zlatka Dalića inspirirali, što misli o 'pomlađivanju' i koji će biti njegov prvi potez na novoj funkciji.
Nakon što je godinama gradio karijeru na kontinentima i u raznim ligama, Slaven Bilić vratio se kući. U emotivnom i opširnom razgovoru za HRT-ovu emisiju “Americana”, novi-stari izbornik hrvatske nogometne reprezentacije otkrio je zašto je svjesno čekao ovu priliku i s kakvim ambicijama preuzima Vatrene. Kako je istaknuo, nije se vratio riskirati, već ostvariti ono što je zacrtao: veliki rezultat.
“Zanima me isključivo i jedino rezultat. A veliki rezultat je medalja”, poručio je Bilić, jasno dajući do znanja da ne pristaje na ništa manje. Otkrio je kako su tri ključna motiva presudila njegovom povratku. Prvi je stabilnost Saveza i okruženje oko reprezentacije, drugi je neosporna kvaliteta i potencijal momčadi, a treći, možda i najvažniji, uspjesi koje je postigao njegov prethodnik.
“Uspjesi koje je Dalić napravio s ekipom su mi jedan od glavnih razloga zašto sam ovdje. Zlatko je nama pokazao da se može, da ono što smo mi planirali 2008. i 2012. nije bila utopija. Zašto sada ne bismo mislili da možemo to nastaviti?”, zapitao se Bilić.
Balans je ključ svega: Spoj mladosti i prekaljenih senatora
Slaven Bilić svoju trenersku filozofiju temelji na jednoj riječi: balans. Prisjećajući se svog prvog mandata, istaknuo je kako je upravo spoj mladenačke energije i veteranske mirnoće stvorio jednu od najmoćnijih generacija Vatrenih.
“Balans je najbitniji, kao u životu tako i u nogometu”, započeo je Bilić. “Sjetite se 2006. godine. Modrić je ušao u momčad s 20 godina, Ćorluka s 19, Eduardo s 20. Međutim, kraj Modrića je igrao Niko Kovač koji je imao 37 godina. Kraj Ćorluke su bili Robert Kovač, Šimić i Šimunić, sve prekaljeni igrači. To je ključno. Mlade igrače obožavam, oni ti daju energiju, oni jurišaju i ne razmišljaju o greškama. Kod njih je čaša uvijek polupuna. Ali utakmica traje dugo, ima svoje uspone i padove, i kad krene loše, mladi igrač treba stabilnost, treba nekoga da ga podigne. Tu na scenu stupaju iskusni.”
Sličnu situaciju vidi i danas. S jedne strane su “senatori”, a s druge talentirani mladići koji, za razliku od generacije 2006., već imaju značajno iskustvo igranja na velikim natjecanjima. Upravo u tom spoju vidi najveću snagu današnje Hrvatske.
“Pomlađivanje” je krivi termin, jedini kriterij je kvaliteta
Jedna od tema koje je Bilić s posebnom strašću elaborirao bio je i često spominjani proces “pomlađivanja” reprezentacije. Za njega je taj termin pogrešan i ne odražava stvarnu prirodu selekcije igrača za nacionalnu vrstu.
“Ne sviđa mi se taj termin. Reprezentacija nije klub. U klubu možeš reći treneru da gura juniora jer klub živi od prodaje igrača. U reprezentaciji toga nema, nema transfera. Tu moraju igrati najbolji, a jedini i isključivi kriterij je kvaliteta”, odlučno je poručio Bilić.
Ponovno se vratio na primjer iz svog prvog mandata kako bi pojasnio svoj stav. “Modrić, Eduardo i Ćorluka nisu igrali zato što su bili mladi. To je bio samo bonus. Oni su igrali jer su, po mom mišljenju, bili bolji od igrača koji su im bili konkurencija. Zato su igrali. Naravno, ako su dva igrača podjednake kvalitete, onda ćeš dati prednost mlađemu, ali nikada nećemo stavljati mlađe samo zato što su mlađi od nekog drugog.”
Guardiola kao inspiracija: Što više igrača koji znaju s loptom
Na pitanje voditelja kakav nogomet želi da Hrvatska igra, Bilić je otkrio svoju vodilju koja ga prati kroz cijelu karijeru, od West Hama do Lokomotiva iz Moskve.
“Moja ideja je staviti na teren što je god moguće više igrača koji znaju igrati nogomet, koji znaju s loptom. Sjetite se naše vezne linije protiv Engleske kad smo ih dobili 2:0 u Maksimiru: Kranjčar, Rapaić, Niko Kovač i Modrić. Naprijed Petrić i Eduardo. Sve igrači koji znaju. Naravno, onda se postavlja pitanje obrane, ali tu dolazimo do posla trenera.”
Bilić smatra da je najveći dio posla njegovog stožera natjerati tehnički nadarene igrače da budu odgovorni i da igraju u oba smjera. “Obrana je velikim dijelom voljni moment. Želiš li trčati natrag jednako brzo kao što trčiš naprijed? To je naš posao, da ih natjeramo na to. To se može postići, a najbolji primjer za to je Luka Modrić koji to radi cijelu karijeru.”
Budućnost Vatrenih: Sustav s tri braniča i status Luke Vuškovića
Dotaknuo se i taktičkih zamisli, priznavši da je i ranije razmišljao o sustavu s trojicom braniča, pogotovo u situaciji kada momčad nema izrazitih, prirodnih krilnih napadača. Ipak, čini se kako će osnova igre ostati sustav s četiri igrača u zadnjoj liniji.
Na konkretno pitanje o statusu mladog stopera Luke Vuškovića, Bilić je bio jasan. “Luka je sadašnjost. Ako sam rekao da ne gledam godine, onda ih ne gledam ni kod starijih ni kod mlađih. On iza sebe ima transfer u Tottenham, igra u Belgiji koja je ‘mala Premier liga’, igrat će Bundesligu. On je taj, on ulazi u konkurenciju s ostalim stoperima i ima nešto što drugi nemaju.”
Ožiljci koji su ga izgradili
Prisjetio se i svog prvog, šestogodišnjeg mandata, koji je opisao kao “život u malom”. Od euforičnih pobjeda nad Engleskom u Zagrebu i na Wembleyju te Njemačkom na Euru 2008., do šokantnih poraza poput onog protiv Turske u Beču.
“Taj poraz od Turske bio je šok i trauma. Svi su bili tužni, većina je plakala. Ali te stvari te nauče, stvore te. Sigurno sam danas bolji trener, psiholog i prijatelj. Dobiješ patinu, koru. Prošao sam puno toga i naučio iz uspjeha, a još više iz padova”, iskren je bio Bilić.
Na kraju, poslao je jasnu poruku o mentalitetu koji želi usaditi u momčad, odbacujući narativ da je nerealno očekivati nove velike uspjehe.
“Je li bilo realno da osvojimo dvije svjetske medalje? Nije, ali smo ih osvojili. Znači, sada je realno. Naravno da će biti teško i da treba sreće, ali ako ne vjeruješ, onda ti ni sreća neće pomoći. Ja u to stvarno vjerujem.”
