Lipanjski podaci o cijenama osnovnih životnih potrepština donose zabrinjavajuće vijesti za hrvatske građane. Dok je standardna potrošačka košarica zabilježila blagi pad, ona ključna, koja pokriva samo najnužnije, ponovno je poskupjela, a regionalne nejednakosti u troškovima života postale su izraženije no ikad.
Lipanj je donio podvojenu sliku na police hrvatskih trgovina, no ona koja izaziva najviše brige jest da je život za najugroženije ponovno postao skuplji. Temeljna prehrambeno-higijenska košarica, koja se s razlogom naziva i „košaricom za preživljavanje“, nastavila je svoj tihi, ali neumoljivi rast. Prema najnovijem mjesečnom istraživanju portala Koliko.HR provedenom u suradnji s Hrvatskom udrugom za zaštitu potrošača (HUZP), četveročlana obitelj za 51 najnužniji proizvod morala je u lipnju u prosjeku izdvojiti 480,11 eura. Iako se poskupljenje od 1,21 euro u odnosu na svibanj na prvi pogled ne čini drastičnim, ono predstavlja nastavak pritiska na kućne budžete koji su već rastegnuti do krajnjih granica. Ovaj trend pogađa i manja kućanstva: tročlana obitelj za osnovne potrebe sada treba 381,52 eura (1,01 euro više), dok je samačka košarica skočila za 92 centa na 246,92 eura. Svaki cent poskupljenja na ovim razinama osjeća se kao uteg, jer je riječ o proizvodima kojih se nitko ne može odreći.
Jaz između najskuplje i najjeftinije županije sve dublji
Ono što podaci za lipanj posebno naglašavaju jest produbljivanje regionalnih razlika. Troškovi života nisu jednaki u svim dijelovima Hrvatske, a razlika između najpovoljnije i najskuplje županije u samo je mjesec dana porasla za gotovo 11 eura, dosegnuvši alarmantnih 35,04 eura. To znači da jedna obitelj, ovisno o mjestu stanovanja, za potpuno iste osnovne namirnice mjesečno plaća znatno drugačiji iznos. Apsolutni rekorder po cijenama ponovno je Primorsko-goranska županija, gdje je temeljna košarica skočila za nevjerojatnih 28,90 eura na čak 499,53 eura. Odmah iza nje su Grad Zagreb s prosjekom od 491,75 eura i Varaždinska županija s 491,68 eura. S druge strane spektra, najpovoljnije je bilo živjeti u Sisačko-moslavačkoj županiji, gdje je ista košarica koštala 464,49 eura, što je čak i 6,27 eura jeftinije nego u svibnju. Među povoljnijima su i Vukovarsko-srijemska (467,01 euro) te Ličko-senjska županija (468,08 eura). Ove brojke nisu samo statistika; one odražavaju stvarnost u kojoj geografska lokacija postaje ključan faktor ekonomske održivosti kućanstva.
Standardna košarica jeftinija, ali to je slaba utjeha
Tračak optimizma mogla bi ponuditi vijest da je standardna prehrambeno-higijenska košarica, koja sa 77 artikala vjernije oslikava realne potrošačke navike, u lipnju pojeftinila treći mjesec zaredom. Na nacionalnoj razini, njezin trošak za četveročlanu obitelj pao je za 4,31 euro na 725,53 eura. No, stručnjaci i udruge za zaštitu potrošača upozoravaju da ova vijest ima ograničen značaj. Ana Knežević, predsjednica HUZP-a, naglašava ključnu razliku. „Iako je standardna košarica malo pojeftinila, u njoj su proizvodi koji se i ne moraju kupiti pa nam to nije velika utjeha. S obzirom na to da smo u punoj sezoni voća i povrća, pojeftinjenje bi trebalo biti veće od ta četiri eura“, ističe Knežević. Njezine riječi pogađaju u srž problema: dok si obitelji mogu priuštiti odricanje od grickalica, sokova ili kvalitetnijeg mesa iz standardne košarice, ne mogu se odreći kruha, mlijeka, brašna ili ulja iz one temeljne. Upravo zato je poskupljenje „košarice za preživljavanje“ daleko bolniji pokazatelj stvarnog stanja.
Što pokreće cijene?
Siniša Bogdanić s portala Koliko.HR objašnjava da su velike mjesečne oscilacije, poput dramatičnog skoka u Primorsko-goranskoj županiji, često posljedica dostupnosti proizvoda. „Tako smo u lipnju zabilježili poskupljenje promatranog miješanog mljevenog mesa, nekih komada svinjetine i određenih sorti rajčica. S druge strane, dodatno je pala cijena sezonskog voća i zelene salate, a nešto je jeftinija i kategorija riječne ribe“, pojašnjava Bogdanić. Ova dinamika pokazuje kako globalni i lokalni tržišni uvjeti direktno utječu na cijene u lokalnim trgovinama. No, za Anu Knežević, svako poskupljenje je korak unazad. „Sve više moramo izdvajati za osnovne potrebe i tomu nema kraja. Teško je očekivati značajnije pomake u državi u kojoj su poskupljenja postala potrošačka svakodnevica“, zaključuje ona s primjetnom dozom pesimizma, odražavajući osjećaj mnogih građana.
Podaci jasno pokazuju da se pritisak na kućne budžete nastavlja. Dok se cijene nekih proizvoda stabiliziraju ili čak padaju, trošak samog preživljavanja i dalje raste, a regionalne razlike čine život u nekim dijelovima zemlje osjetno skupljim nego u drugima.
