Zapravo ulica se zove Jedrarska, ali poznatija je kao Pijana ulica. Saznat ćete zašto se tako zove ako pogledate dokumentarni film scenarista i redatelja Marina Lukanovića. U filmu Marin Lukanović prati život ulice, njenih stanovnika i posjetitelja, koji su uglavnom gosti živopisnih kafića u kojima se fešta ko’ od šale.
Cijeli film prati izvrstan song i glazba, ujedno se čini kao da je cijela priča ulice zapravo stala u tu pjesmu, za koju možemo reći da i sama ima dokumentarni, životni štih. Išao je On na tržnicu, kupio je oslića i blitvu, ali najvažnije da dolazi na kafe, gdje drugdje nego u Pijanu ulicu. Autorica redaka i sama živi u toj ulici, pa je bila više nego počašćena kada je prepoznala svoj prozor s posteljinom koja se redovno svakog jutra zrači dok se obavlja toaleta. I Marin Lukanović živi u toj ulici, poznaje njene brojne situacije, veliki broj njih odlično je zabilježio svojom kamerom i definirao svojom uvijek osebujnom režijom.
Pred više od stotinu gledatelja najavio je svoj film u svojoj ulici! Zanimljivo da je poznati riječki arhitekt osamdesetih godina prošlog stoljeća Igor Emilij imao ideju da ulica bude natkrivena, uz podno grijanje, da njeni brojni kafići privlače goste i da živi punim plućima. Sve to desilo se pomalo samo od sebe. Ujedno Jedrarska ulica postaje sve ugodnija i privlačnija, možemo slobodno reći da polako evoluira u bolju sebe. Dakle, vidimo se na kavi ili na čašici u Pijanoj ulici (vi koji niste iz Rijeke na GPS ipak potražite Jedrarsku ulicu). Nije nemoguće da neće sresti i samog autora filma, Marina Lukanovića, koji je ovim filmom zadužio svoju ulicu!
