U cilju podizanja svijest o specifičnostima moždanog udara kod žena, i ove godine provodi se javnozdravstvena akcija Dan crvenih haljina. U sklopu Dana crvenih haljina, žene se pozivaju da nose crvenu odjeću kako bi podigle svijest o moždanom udaru, a građanke i građani tim će povodom moći razgovarati o specifičnostima moždanog udara, savjetovati se s liječnicima te provjeriti vlastiti rizik za nastanak moždanog udara. Ove godine naglasak je stavljen na žene te se želi odaslati poruka kako brigom o sebi mogu uvelike utjecati na brojne čimbenike koji predstavljaju rizik za moždani udar. Ujedno, velik je naglasak stavljen na suptilne simptome. Iako je moždani udar ozbiljna neurološka bolest, puno povezanosti ima s logopedijom. Naime, kao što znamo, logopedija se bavi liječenjem govornih i jezičnih poremećaja, koji mogu biti i posljedica moždanog udara. Logopedi koriste različite tehnike i metode kako bi pomogli pacijentima da poboljšaju svoje govorne i jezične sposobnosti, a također pomažu pacijentima da se prilagode i nauče koristiti ostale načine komunikacije ako ne mogu govoriti ili razumjeti govor. Logopedski tretman tako može uključivati rad na vokalizaciji, izražavanju riječi, pamćenju riječi, razumijevanju govora i komunikaciji u općenitom smislu. Ususret Danu crvenih haljina, popričali smo s logopedinjom Larom Pilepić iz Rijeke.
Gdje se nalazi poveznica između logopedije i moždanog udara?
Poveznica između logopedije i moždanog udara tek je unatrag 5-10 godina postala sve izraženija. Poznato je da su najčešći poremećaji u neurologiji moždani udari, koji ostavljaju i najveći deficit za čovjeka. Tako se s motoričke strane gleda fizioterapeutska rehabilitacija, a sa strane rehabilitacije poremećaja glasa, jezika, govora i gutanja logopedska rehabilitacija. Domaća i inozemna istraživanja govore u prilog važnosti rane rehabilitacije kako bi se u što većem postotku smanjio deficit, koji je za pacijenta onesposobljavajući.
Znakovi moždanog udara najčešće se objedinjavaju pod skraćenicom G.R.O.M., odnosno govor, ruka, oduzetost, minute. Što se događa s govorom prije i nakon moždanog udara?
Kada se dogodi moždani udar, ono što je ljudima najupadljivije jesu poremećaji govora – upravo zato su i stavljeni u toj skraćenici na prvo mjesto. Oni se razvijaju prije poremećaja motorike, odnosno oduzetosti ruke ili noge, a mogu varirati od blažih poremećaja govora u smislu frfljanja i artikulacijske nepreciznosti do poremećaja u razumijevanju jezika i proizvodnje jezika u smislu da čovjek zna što želi reći, a to ne može formulirati. Postoji cijela paleta simptoma. U najvećem postotku naših pacijenata javlja se frfljanje, ali kod ozbiljnijih i većih moždanih udara nerijetko se javlja kompletno nerazumijevanje jezika i nemogućnost proizvodnje.
Što je s gutanjem?
Gutanje isto tako ulazi u simptome moždanog udara, ali se o tome manje govori nego o poremećajima govora. Razlog je što u općoj populaciji nisu toliko zastupljeni kao poremećaji govora. Ipak, otežano gutanje je više onesposobljavajuće od poremećaja govora ukoliko se ne rehabilitira. Kad malo bolje pogledamo, na dan moramo nekoliko stotina puta progutati vlastitu slinu, a ako smo na taj način onesposobljeni, to stvara velik problem i mora se rješavati s drugim modalitetima. To može biti uz pomoć nazogastrične sonde ili uz pomoć trajnije opcije kao što je perkutana gastrostoma na koju će se pacijent dugoročno hraniti. I jedno i drugo je neprirodno te mijenja način nutritivnog zbrinjavanja pacijenta. Poremećaji gutanja dovode do ozbiljnih posljedica o kojima se, prema mom mišljenju, premalo govori.
Dakle, afazija i disfagija su najčešće teškoće koje se javljaju nakon moždanog udara?
Afazija je jezični poremećaj, koji se objašnjava kao problem jezičnog razumijevanja ili jezične proizvodnje. Dakle, pacijent razumije naloge koje mu postavljamo ili ima problema s problemom govora u smislu formulacije rečenica i imenovanja predmeta. S druge strane, disfagija je poremećaj gutanja koji može varirati od blagog zagrcavanja tekućinom do puno težih oblika kao što je nemogućnost gutanja vlastite sline.
O čemu najviše ovisi oporavak govora i jezika nakon moždanog udara?
Nekoliko je faktora. Izdvojila bih veličinu i lokalizaciju moždanog udara kao nešto na što ne možemo utjecati. Nadalje, potrebna je rana rehabilitacija te osobna pacijentova motivacija za oporavak. Motivacija igra jako veliku ulogu u samoj rehabilitaciji. U početku smo mi, logopedi i fizioterapeuti, liječnici, ti koji na sve moguće načine motiviramo pacijente da se krenu oporavljati, a kasnije u kroničnoj rehabilitaciji nadamo se da će oni sami pronaći intrinzičnu motivaciju da bi oporavak išao bolje.
Kakve su nam statistike?
Kod poremećaja gutanja prevalencija je dosta široka, odnosno kreće se od 8 do 80 %. Taj raspon je toliko velik jer su poremećaji gutanja vrlo varijabilni i dijagnostički postupci nisu ujednačeni u svim državama. Isto tako, ne dijagnosticira ih uvijek isti stručnjak – negdje to rade medicinske sestre i liječnici, negdje logopedi pa su prema tome i drugačiji rezultati. Što se tiče samog moždanog udara i spola, on uglavnom pogađa muškarce. Žene su u sklopu akcije Dana crvenih haljina stavljene zbog specifičnih simptoma kako bi se moglo što prije reagirati. Vrijeme je ovdje ključna stavka.
Kada govorimo o poremećaju govora, govorimo o lokalizaciji moždanog udara. On se u najgrubljoj podjeli može dijeliti na lijevu i desnu moždanu hemisferu. S obzirom na to da se ishemijski moždani udar događa prema nekim statistikama češće događa u lijevoj moždanoj hemisferi, kod većine ljudi razvije se poremećaj govora i jezika. Međutim, novija istraživanja pokazuju da moždani udar u desnoj strani isto tako dovodi do poremećaja govora i jezika. Shodno tome, ide se u nova istraživanja koja će pokazati i definirati koji su to centri u desnoj moždanoj hemisferi zaslužni za moždani udar kako bi se i te ljude obradilo s logopedske strane i započelo s rehabilitacijom. Svakako bih poručila kolegicama i kolegama logopedima da što više pozornosti obraćaju na diskretnije smetnje koje se mogu manifestirati kod moždanih udara u desnoj hemisferi. To je nešto na što ćemo tek kroz godine više početi uviđati kako dugoročno utječu na naše jezično i govorno funkcioniranje.
Ove godine ponovo obilježavamo Dan crvenih haljina, a naglasak je stavljen na žene koje su preboljele moždani udar. Zašto nam je ovo pitanje važno? Nalazi li se možda i spol među čimbenicima rizika za moždani udar, a na koje ne možemo utjecati?
Ovo je peta godina da se održava ova akcija, a ove godine svojim radom sudjelujem pri prepoznavanju, dijagnosticiranju i rehabilitiranju žena koje su doživjele moždani udar. Ističu se žene zbog malo drugačijih simptoma. Skraćenica G.R.O.M. označava opće simptome, ali kod žena to uopće ne mora biti tako. Osobito kod mlađih žena. Simptomi mogu trajati puno duže i puno su suptilniji, a na kraju mogu rezultirati puno većim deficitima zato što se ne reagira na vrijeme. To mogu biti poremećaji raspoloženja, glavobolje, promjene u apetitu pa sve do onih klasičnih simptoma, koje smo naveli prije. Naglasak se stavlja na suptilnije simptome kako bi se ukazalo na važnost njihovog ranog prepoznavanja. Stoga je važno da su dovoljno poznati u populaciji.
Zašto u tom smislu žene često ne prepoznaju te suptilne simptome, a ako ih i prepoznaju sklone su ignorirati ih ili predugo čekaju na odlazak kod liječnika?
Mislim da to spada u klasičnu žensku priču, a to je da smo mi oko nekih stvari podosta izdržljivije i volimo stavljati sebe na drugo mjesto. Često ignoriramo upozoravajuće znakove kako bi se fokusirale na druge stvari kao što su posao, obitelj, djeca… Sve ostalo dolazi prije vlastitog zdravlja. Međutim, žene koje su preboljele moždani udar, osobito mlađe žene, često u svojim svjedočanstvima navode da su dugo zanemarivale upozoravajuće znakove, ali i rizične čimbenike kao što su tlak, šećer, tjelesna težina, tjelovježba, način života, hormonalna kontracepcija… Na ove čimbenike se ipak može utjecati. Upravo ovom akcijom se podiže svjesnost oko tih rizičnih čimbenika koji mogu dovesti do moždanog udara. Moždani udar je ozbiljna neurološka bolest. Ako se na vrijeme prepozna, može se liječiti uspješno ne ostavljajući nikakve deficite. Isto tako, ako se ne prepozna i ako se zakasni, ostavlja velike deficite koji onemogućavaju čovjeka u poslu i načinu kako je prije toga živio.
Tekst: L.B.
Komentari