Jednostavan spomen riječi “zračenje” ili “radijacija” često kod ljudi izaziva strah. Drugima je zabavno misliti da bi vas malo izlaganja zračenju moglo pretvoriti u sljedećeg superheroja, baš poput Hulka.
Ali je li istina da je sve oko nas radioaktivno, čak i hrana koju jedemo? Možda ste čuli da su banane blago radioaktivne, ali što to zapravo znači? I unatoč tome što nismo superheroji, jesu li ljudska tijela također radioaktivna?
Što je radijacija ili zračenje?
Zračenje je energija koja putuje od jedne točke do druge, bilo kao valovi ili čestice. Svakodnevno smo izloženi zračenju iz raznih prirodnih i umjetnih izvora.
Kozmičko zračenje Sunca i svemira, zračenje stijena i tla, kao i radioaktivnost u zraku koji udišemo, a hrana i voda izvori su prirodnog zračenja.
Banane su čest primjer prirodnog izvora zračenja. Sadrže visoke razine kalija, a mala količina toga je radioaktivna. Ali nema potrebe da se odreknete svog smoothieja od banane – količina zračenja je izuzetno mala i daleko manja od prirodnog “pozadinskog zračenja” kojem smo svakodnevno izloženi.
Umjetni izvori zračenja uključuju medicinske tretmane i X-zrake, mobilne telefone i dalekovode. Uvriježeno je pogrešno mišljenje da su umjetni izvori zračenja opasniji od prirodnog zračenja. Međutim, ovo jednostavno nije istina.
Ne postoje fizička svojstva koja umjetno zračenje čine drugačijim ili štetnijim od prirodnog zračenja. Štetni učinci povezani su s dozom, a ne odakle dolazi izloženost.
Koja je razlika između zračenja i radioaktivnosti?
Riječi “zračenje” i “radioaktivnost” često se koriste kao sinonimi. Iako su ta dva pojma povezana, nisu sasvim ista.
Radioaktivnost se odnosi na nestabilan atom koji prolazi kroz radioaktivni raspad. Energija se oslobađa u obliku zračenja dok atom pokušava postići stabilnost ili postati neradioaktivan.
Radioaktivnost materijala opisuje brzinu kojom se raspada i proces(e) kojim se raspada. Dakle, radioaktivnost možemo smatrati procesom kojim elementi i materijali pokušavaju postati stabilni, a zračenje energijom koja se oslobađa kao rezultat tog procesa.
Ionizirajuće i neionizirajuće zračenje
Ovisno o razini energije, zračenje se može klasificirati u dvije vrste.
Ionizirajuće zračenje ima dovoljno energije da ukloni elektron iz atoma, što može promijeniti kemijski sastav materijala. Primjeri ionizirajućeg zračenja uključuju X-zrake i radon (radioaktivni plin koji se nalazi u stijenama i tlu).
Neionizirajuće zračenje ima manju energiju, ali još uvijek može pobuditi molekule i atome, što uzrokuje njihovo brže vibriranje. Uobičajeni izvori neionizirajućeg zračenja uključuju mobilne telefone, dalekovode i ultraljubičaste (UV) zrake Sunca.
Je li svako zračenje opasno? Ne baš
Zračenje nije uvijek opasno – ovisi o vrsti, jačini i koliko dugo ste mu izloženi.
Kao opće pravilo, što je viša razina energije zračenja, veća je vjerojatnost da će uzrokovati štetu. Na primjer, znamo da prekomjerno izlaganje ionizirajućem zračenju – recimo, prirodnom plinu radonu – može oštetiti ljudska tkiva i DNK.
Također znamo da neionizirajuće zračenje, kao što su UV zrake Sunca, može biti štetno ako je osoba izložena dovoljno visokim razinama intenziteta, uzrokujući štetne zdravstvene učinke kao što su opekline, rak ili sljepoća.
Važno je, jer su te opasnosti dobro poznate i shvaćene, od njih se može zaštititi. Međunarodna i nacionalna stručna tijela daju smjernice za osiguranje sigurnosti i zaštite od zračenja ljudi i okoliša.
Za ionizirajuće zračenje to znači održavanje doza iznad prirodnog pozadinskog zračenja što je moguće niže – na primjer, korištenje samo medicinskih slika na potrebnom dijelu tijela, održavanje niske doze i zadržavanje kopija slika kako bi se izbjeglo ponavljanje pregleda.
Za neionizirajuće zračenje to znači održavanje izloženosti ispod sigurnosnih granica. Na primjer, telekomunikacijska oprema koristi radiofrekventno neionizirajuće zračenje i mora raditi unutar ovih sigurnosnih ograničenja.
Osim toga, u slučaju UV zračenja od Sunca, znamo da se zaštitimo od izlaganja korištenjem krema za sunčanje i odjeće kada razine dosegnu 3 i više na UV indeksu.
Zračenje u medicini
Iako postoje jasni rizici kada je u pitanju izloženost zračenju, također je važno prepoznati prednosti. Jedan čest primjer za to je uporaba zračenja u modernoj medicini.
Medicinsko oslikavanje koristi tehnike ionizirajućeg zračenja, kao što su X-zrake i CT skeniranja, kao i tehnike neionizirajućeg zračenja, kao što su ultrazvuk i magnetska rezonancija (MRI).
Ove vrste medicinskih tehnika snimanja omogućuju liječnicima da vide što se događa unutar tijela i često dovode do ranijih i manje invazivnih dijagnoza. Medicinska slika također može pomoći da se isključi ozbiljna bolest.
Zračenje također može pomoći u liječenju određenih stanja – može ubiti kancerogeno tkivo, smanjiti tumor ili se čak koristiti za smanjenje boli.
Dakle, jesu li i naša tijela radioaktivna? Odgovor je da, kao i sve oko nas, i mi smo pomalo radioaktivni. Ali to nije nešto oko čega se trebamo brinuti.
Naša su tijela građena da podnose male količine zračenja – zato ne postoji opasnost od količina kojima smo izloženi u svakodnevnom životu. Samo nemojte očekivati da će vas ovo zračenje uskoro pretvoriti u superheroja, jer to je definitivno znanstvena fantastika.
Izvor: Science Alert
L.B.
