Na Olimpijskim igrama Rio 2016. nastupa i reprezentacija sačinjena od sportaša izbjeglica iz Sirije, Južnog Sudana, Etiopije i Demokratske republike Kongo. Natjecat će se u tri sporta, odnosno u atletici (trčanju), plivanju i judu.
Na otvaranju OI Rio 2016. koje se 5. kolovoza održalo na stadionu Maracanã u brazilskom Riju, najveću je pozornost plijenila reprezentacija sačinjena od sportaša s izbjegličkim statusom. U službenoj izjavi, predsjednik Odbora Thomas Bach izjavio je kako iskazivanjem dobrodošlice reprezentaciji pod čijom će zastavom nastupati ovi sportaši, žele poslati poruku nade svim izbjeglicama svijeta. Budući da nemaju svoje nacionalne reprezentacije, nacionalne zastave, niti svoje himne, ovi će se sportaši natjecati pod službenom zastavom OI, a na njihovim će nastupima svirati službena himna Igara. Odbor će reprezentaciji izbjeglica također osigurati trenere i potrebne financije kroz Olimpijski program solidarnosti.
Olimpijsku reprezentaciju izbjeglica čine:
RAMI ANIS koji je iz Sirije pobjegao prvo u Tursku pa u Belgiju. U svojoj je domovini Rami bio međunarodno priznati plivač, no u vrijeme kada je izbio rat njega bi taman pozvali da se pridruži vojsci, što su on i njegova obitelj pod svaku cijenu htjeli izbjeći.
YIECH PUR BIEL je južnosudanski atletičar koji je zbog rata pobjegao u izbjeglički kamp u Kakumi (Keniji). Prošle je godine čuo kako se organiziraju natjecanja u atletici u Tegla Loroupe organizaciji čiji je kasnije, zbog svog potencijala, postao član.
JAMES NYANG CHIENGJIEK je također iz Južnog Sudana. Njegov otac, nekadašnji vojnik, preminuo je 1999. godine za vrijeme rata. 2002. je stigao u izbjeglički kamp u Kakumi (Keniji), nakon što je pobjegao od rata i mogućnosti da ga regrutiraju u vojsku. Kao i Yiech, i James trenira u Tegla Loroupe Peace Foundation.
YONAS KINDE je od listopada 2013. godine pod međunarodnom zaštitom. Natjecao se na mnogim maratonima, a iz Etiopije je pobjegao u Luksemburg.
[youtube Qx8kvu94PvI]
ANJALINE NADAI LOHALITH je pobjegla iz zaraćenog Južnog Sudana u Keniju 2002. godine, gdje je zahvaljujući svom talentu odabrana postati članicom Organizacije Tegla Loroupe kao trkačica.
ROSE NATHIKE LOKONYEN je 2002. godine dobila status izbjeglice kada je iz Južnog Sudana prebjegla u Keniju. Njezini su se roditelji 2008. vratili u svoju domovinu, no njezina braća i sestre su ostali u kampu u Kakumi (Kenija).
PAULO AMOTUN LOKORO se, prije dolaska u Keniju 2006. godine, brinuo o stoki. Također je pobjegao u izbjeglički kamp u Kakumi, gdje se njegova majka već dvije godine nalazila. Tijekom svog školovanja, bavio se i mnogim sportovima te je na temelju svojih talenata primljen u Organizaciju Tegla Loroupe.
YOLANDE BUKASA MABIKA je judašica, izvorno iz Demokratske republike Kongo i to iz područja koje je najviše pogođeno građanskim ratom u razdoblju od 1998. do 2003. Još je u svojoj domovini predstavljala Kongo na međunarodnim natjecanjima, ali je uslijed iznimno teških uvjeta odlučika potražiti azil u Brazilu 2013. godine, gdje i danas trenira.
[youtube tVX28yh-5Ww]
YUSRA MARDINI je plivačica koja je 2015. godine sa sestrom pobjegla iz Sirije u Njemačku gdje je nastavila trenirati. Tijekom bježanja iz Sirije, krenula je morskim putem s ostalima preko Libanona, Turske i Grčke, a kada je motor broda počeo otkazivati, Yusra je, sa sestrom i još dvije osobe, skočila u ledeno more i špagom vukla brod. Prije nego je otišla iz svoje domovine, predstavljala je svoju državu na međunarodnim natjecanjima.
POPOLE MISENGA je judaš koji je zajedno sa Yolandom Bukasa Mabika pobjegao iz ratom teško pogođenog Konga u Brazil, gdje i danas trenira.
Tijekom ovih šesnaest dana, oko 10.500 sportaša iz 205 zemalja će se natjecati u 33 sporta. Sportaši i sportašice na OI 2016. će se natjecati u atletici, badmintonu, boksu, biciklizmu, dizanju utega, daljinskom plivanju, gimnastici, hokeju, hrvanju, judu, jedrenju, kajak/kanu, konjičkom sportu, košarci, modernom petoboju, mačevanju, nogometu, odbojci, odbojci na pijesku, plivanju, rukometu, sinkroniziranom plivanju, skokovima u vodu, streličarstvu, streljaštvu, tenisu, triatlonu, taekwondou, vaterpolu, veslanju te nakon dugo godina ragbiju i golfu.
Ova će reprezentacija zasigurno biti simbol nade svim izbjeglicama diljem cijelog svijeta, a možda će pomoći i u senzibiliziranju javnosti o problemu izbjegličke krize. Na kraju krajeva, svi smo mi ljudi od krvi i mesa, otkud god dolazili i koje god rase, vjere i etniciteta bili.
Dakako, ovakva reprezentacija u 21. stoljeću ne bi trebala ni postojati. Ona je podsjetnik na sve ono što je loše u ovom svijetu, a ovi sportaši i sportašice predstavljaju 19 milijuna izbjeglica diljem svijeta te su simbol ujedinjenosti, sloge i svega onoga što možete postići kada se, unatoč nezamislivim tragedijama, ipak uzdignete i krenete još jače i upornije.
