Na riječkom Kampusu okupili su se vodeći energetski stručnjaci kako bi raspravili o budućnosti zelene tranzicije. Dok veliki projekti poput solarnih elektrana na Cresu i Unijama ulijevaju optimizam, zabrinjavajući podatak o tek tri aktivne energetske zajednice građana otkriva ključni izazov na putu prema stvarnoj energetskoj neovisnosti.
U suvremenom paviljonu InnovaLab na riječkom Sveučilišnom kampusu 2. lipnja održana je tradicionalna manifestacija „Energetski dan 2026.“, događaj koji je i ove godine potvrdio status središnjeg mjesta za raspravu o energetskoj budućnosti Hrvatske. U organizaciji Regionalne energetske agencije Kvarner, Regionalne razvojne agencije Primorsko-goranske županije i same Županije, konferencija je okupila impresivan niz stručnjaka, predstavnika regionalnih agencija i čelnika lokalnih samouprava. Glavna misija bila je jasna: ubrzati prijelaz na čiste oblike energije i predstaviti konkretne projekte koji Hrvatsku vode prema održivosti i energetskoj samodostatnosti. No, ispod površine optimističnih prezentacija o velikim infrastrukturnim zahvatima, provukla se i spoznaja o ključnoj prepreci koja stoji na putu istinske energetske demokracije.
Županijska vizija: Energetika kao prvorazredno sigurnosno pitanje
Konferenciju je otvorio zamjenik primorsko-goranskog župana Robert Matić, čije su riječi odmah postavile ton raspravi, podižući je s ekonomske na stratešku i sigurnosnu razinu. „Energetska učinkovitost više nije samo pitanje ekonomije i ušteda, već postaje prvorazredno pitanje naše energetske neovisnosti i sigurnosti“, naglasio je Matić, aludirajući na globalne geopolitičke okolnosti koje su energiju pretvorile u moćno oružje. Njegov istup bio je snažan podsjetnik da je posjedovanje vlastitih izvora energije temelj suverenosti u 21. stoljeću.
Primorsko-goranska županija, istaknuo je, već dugo predvodi u zelenim politikama. „Naša Regionalna energetska agencija Kvarner, osnovana još 2009. godine, vrlo vjerojatno kao prva takva agencija u Republici Hrvatskoj, najbolji je dokaz koliko nam je ovo područje važno“, poručio je zamjenik župana. Ta pionirska uloga Kvarneru danas daje kredibilitet i iskustvo u vođenju složenih procesa tranzicije. Sanjin Vranković, v.d. ravnatelja REA Kvarner, nadovezao se predstavivši agencijske aktivnosti i naglasivši stratešku poziciju Rijeke i otoka Krka kao ključnog energetskog i logističkog čvorišta ne samo za Hrvatsku, već i za širu regiju. No, obojica su poslala jedinstvenu poruku: tranzicija ne može biti isključivo zadatak javnog sektora. „Izuzetno je važno da u ovaj proces budu uključeni i educirani svi dionici sustava, a u konačnici i sami građani“, zaključio je Matić.
Veliki projekti kao temelj, ali nedovoljan korak
Središnji dio programa bio je posvećen upravo onim projektima koji pokazuju da Hrvatska ima i znanje i potencijal za velike iskorake. Predstavnici Hrvatske elektroprivrede, Sabina Maroš, Sanja Zajec i Ivan Ivić, detaljno su izložili put od ideje do realizacije dviju ključnih sunčanih elektrana – „Unije“ i „Cres“. Ovi projekti nisu samo impresivni inženjerski pothvati, već predstavljaju svjetionike energetske samodostatnosti za kvarnerske otoke, područja koja su tradicionalno ovisila o opskrbi s kopna. Njihovim puštanjem u pogon sjeverni Jadran čini ogroman korak prema tome da postane energetski neovisan i otporan.
Ipak, proizvodnja energije samo je jedna strana medalje. Bez moderne i propusne infrastrukture koja tu energiju može prihvatiti i distribuirati, svaki novi megavat iz solara ili vjetra ostaje zarobljen. Upravo je o tom ključnom, ali često zanemarenom, aspektu govorila Martina Biondić iz HEP ODS – Elektroprimorja Rijeka. Njezina prezentacija o novoj metodologiji priključenja na distribucijsku mrežu otkrila je složenost procesa i nužnost golemog ulaganja u modernizaciju mreže. Mreža, kako je objasnila, mora postati „pametna“ kako bi mogla uravnotežiti decentraliziranu proizvodnju i potrošnju, što je temelj budućeg prostornog razvoja cijele regije.
Građani u fokusu: Energetske zajednice kao nužnost, ne alternativa
Dok veliki infrastrukturni projekti plijene pažnju, prava revolucija, složili su se mnogi, leži u konceptu građanske energije. Damir Juričić iz Energetske zajednice Sjevernog Jadrana održao je vjerojatno najvažnije izlaganje dana, tvrdeći da energetske zajednice „više nisu alternativa, nego nužnost“. Ovaj model omogućuje građanima, poduzetnicima i javnim ustanovama da se udruže i zajedno proizvode, troše i dijele energiju. To u praksi znači da kućanstvo, zgrada ili tvrtka ne samo da troši energiju, već je i proizvodi, primjerice putem solarnih panela na krovu. Višak se može dijeliti sa susjedima ili prodavati natrag u mrežu, čime se smanjuju računi i stvara lokalna, otporna energetska mreža.
Međutim, upravo je na ovom polju Hrvatska suočena s najvećim izazovom. Juričić je iznio poražavajući podatak da u državi trenutno aktivno djeluju tek tri energetske zajednice – one u Rijeci, Cresu i zagorskoj Spičkovini, dok je ona u Zagrebu u međuvremenu ugašena. Ova činjenica stoji u oštrom kontrastu s proklamiranim ciljevima i entuzijazmom struke. Dok stručnjaci iz drugih regija, poput Hrvoja Marasa iz REGEA-e koji je predstavio pilot-projekte u Karlovcu, ili Denisa Premeca iz REA-e Sjever koji je govorio o sufinanciranju uz pomoć umjetne inteligencije, pokazuju da inovativnih ideja ne nedostaje, implementacija na razini građana ozbiljno zaostaje.
„Energetski dan“ u Rijeci tako je poslao dvostruku poruku. S jedne strane, optimizam ulijevaju veliki projekti i jasna vizija struke i regionalne politike. S druge strane, stvarna energetska tranzicija, ona koja uključuje običnog čovjeka i decentralizira moć, tek je u povojima. Put prema zelenoj budućnosti je zacrtan, no brzina kojom ćemo njime kročiti ovisit će o tome hoćemo li uspjeti premostiti jaz između velikih strategija i njihove primjene u svakom domu.
