„Beethoven, Bruch, Čajkovski”: Simfonijski koncert u subotu u „Zajcu”

20

Koncertna sezona Riječkog simfonijskog orkestra u „Zajcu“ nastavlja se u subotu, 4. prosinca 2021. simfonijskim koncertom „Beethoven, Bruch, Čajkovski“. Izvedbom će ravnati, virtuozni i temperamentni, mladi šef-dirigent, maestro Valentin Egel, a na programu su tri poznata i rado slušana djela trojice velikana klasične glazbe.

Koncert će otvoriti uvertira „Coriolan“ Ludwiga van Beethovena, jednog od najvećih umjetnika u povijesti čovječanstva koji je u svojoj glazbi donio duh nove epohe, oslobodivši je prvi put u povijesti društvene uvjetovanosti i izrazivši u njoj načelo umjetnosti kao izraza osobnosti. Svoju je uvertiru o slavnom rimskom vojskovođi Coriolanu, napisao 1807. za istoimenu tragediju Heinricha Josepha von Collinsa. Njegova glazba sjajno opisuje često burnu dramsku radnju odražavajući u potpunosti tijek ove tragedije.

Potom slijedi Max Bruch i njegov glasoviti Prvi violinski koncert kada će uz Riječki simfonijski orkestar, po prvi put kao solist, nastupiti i predstaviti se dugogodišnji riječki koncertni majstor Anton Kyrylov.

Max Bruch, njemački romantični skladatelj napisao je u svom plodnom skladateljskom opusu više od 200-tinjak skladbi, uključujući tri violinska koncerta od kojih Prvi violinski koncert u g – molu postaje okosnica i nezaobilazni dio svakog violinskog repertoara. Koncert je skladan 1866. god. Već od svog prvog pojavljivanja na koncertnim pozornicama postaje jedan od najomiljenijih romantičarskih violinskih koncerata kod slušateljstva a i kod izvođača.

Maestro Valentin Egel i Riječki simfonijski orkestar
U njemu Bruch koristi nekoliko tehničkih i skladateljskih principa iz Mendelssohnova Violinskog koncerta u e – molu. Spaja prvi i drugi stavak bez pauze što u to doba predstavlja  novinu, te skraćuje orkestralni uvod u ekspoziciji uvodeći temu solo instrumenta odmah nakon nekoliko uvodnih orkestralnih taktova. U odnosu na dotadašnju strukturalnu formu klasičnih koncerata ova promjena donosi slobodu i osvježenje.

Koncert će veličanstveno zaključiti Četvrta simfonija Petra Iljiča Čajkovskog, najpopularnijeg ruskog skladatelja i najizrazitijeg predstavnika slavenske romantike.

Materijalnu neovisnost ovom je skladatelju, još dok je radio kao profesor, omogućila njegova mecenatkinja, bogata udovica Nadežda von Meck, a njihovo dopisivanje važan je izvor podataka o stvaralačkom radu i estetskim pogledima Čajkovskog. Ona će ga godinama obilno materijalno pomagati i moralno sokoliti potičući ga na skladanje velikih djela. Zahvaljujući toj pomoći Čajkovski se uspio osloboditi mukotrpne službe i u miru se posvetio skladanju. Veza koja mu je to omogućila dirljiva je i neponovljiva priča o dvoje ljudi koji se, na izričit zahtjev gospođe Meck, nikada nisu sastali. Čajkovski joj se odužio na najljepši način posvetivši joj svoju Četvrtu simfoniju, skladanu 1877. godine. U svoje doba bila cijenjena kao njegovo prvo zaista cjelovito simfonijsko djelo. Po riječima samog skladatelja u prvom stavku naći ćemo temu Sudbine koju ne može svladati; drugi je stavak pomalo tužno, ali ipak slatko razmišljanje o prošlosti; u trećem će stavku svi gudači odložiti gudala i taj prelijepi Scherzo izvoditi pizzicato načinom, trzajući žice prstima. U posljednjem je stavku želio opisati jednu pučku svečanost.

Čajkovski je umro 1893. godine, devet dana poslije praizvedbe svoje Šeste simfonije. Nadežda von Meck umrla je tri mjeseca poslije njega.

L.B.

Komentari