Otkad se ChatGPT pojavio prije gotovo tri godine, utjecaj tehnologija umjetne inteligencije (AI) na učenje predmet je širokih rasprava. Jesu li to praktični alati za personalizirano obrazovanje ili vrata akademskom nepoštenju? Najvažnije je da postoji zabrinutost da će korištenje AI dovesti do široko rasprostranjenog “zaglupljivanja” ili pada sposobnosti kritičkog mišljenja.
Tvrdi se da ako učenici prerano koriste AI alate, možda neće razviti osnovne vještine kritičkog mišljenja i rješavanja problema. Je li to doista slučaj? Prema nedavnoj studiji znanstvenika s MIT-a, čini se da jest. Korištenje ChatGPT-a za pomoć pri pisanju eseja, kažu istraživači, može dovesti do “kognitivnog duga” i “vjerojatnog smanjenja vještina učenja“.
Što je dakle otkrila studija?
Tijekom četiri mjeseca, MIT-ov tim je zamolio 54 odrasle osobe da napišu niz od tri eseja koristeći umjetnu inteligenciju (ChatGPT), tražilicu ili vlastiti mozak (skupina “samo mozak”). Tim je mjerio kognitivni angažman ispitivanjem električne aktivnosti u mozgu i lingvističkom analizom eseja. Kognitivni angažman onih koji su koristili umjetnu inteligenciju bio je značajno niži nego kod druge dvije skupine. Ova skupina je također imala teže vrijeme prisjećanja citata iz svojih eseja i osjećala je niži osjećaj vlasništva nad njima. Zanimljivo je da su sudionici zamijenili uloge za završni, četvrti esej (skupina samo s mozgom koristila je umjetnu inteligenciju i obrnuto). Skupina s umjetnom inteligencijom i mozgom postigla je lošije rezultate i imala je angažman koji je bio samo neznatno bolji od druge skupine tijekom njihove prve sesije, daleko ispod angažmana skupine samo s mozgom u njihovoj trećoj sesiji.
Autori tvrde da ovo pokazuje kako je dugotrajna upotreba umjetne inteligencije dovela do nakupljanja “kognitivnog duga” kod sudionika. Kada su konačno imali priliku koristiti svoj mozak, nisu mogli ponoviti angažman niti se ponašati jednako dobro kao druge dvije skupine. Autori oprezno napominju da je samo 18 sudionika (šest po uvjetu) završilo četvrtu, posljednju sesiju. Stoga su nalazi preliminarni i zahtijevaju daljnje testiranje.
Pokazuje li ovo doista da nas umjetna inteligencija čini glupljima?
Ovi rezultati ne znače nužno da su studenti koji su koristili umjetnu inteligenciju akumulirali “kognitivni dug”. Po mišljenju istraživača, nalazi su posljedica posebnog dizajna studije. Promjena u neuronskoj povezanosti skupine koja je koristila samo mozak tijekom prve tri sesije vjerojatno je bila rezultat boljeg upoznavanja sa zadatkom studije, fenomen poznat kao efekt upoznavanja. Kako sudionici studije ponavljaju zadatak, postaju upoznatiji i učinkovitiji, a njihova kognitivna strategija se prilagođava u skladu s tim.
Kada je AI grupa konačno uspjela “upotrijebiti svoj mozak”, zadatak su izvršavali samo jednom. Kao rezultat toga, nisu mogli dostići iskustvo druge grupe. Postigli su samo malo bolji angažman od grupe koja je koristila samo mozak tijekom prve sesije. Da bi se u potpunosti opravdale tvrdnje istraživača, sudionici AI-mozak također bi morali završiti tri sesije pisanja bez AI. Slično tome, činjenica da je brain-to-AI grupa koristila ChatGPT produktivnije i strateški vjerojatno je posljedica prirode četvrtog zadatka pisanja, koji je zahtijevao pisanje eseja o jednoj od prethodne tri teme. Budući da je pisanje bez AI zahtijevalo veći angažman, imali su puno bolje sjećanje na ono što su napisali u prošlosti. Stoga su AI prvenstveno koristili za traženje novih informacija i usavršavanje onoga što su prethodno napisali.
Koje su implikacije AI u procjeni?
Da bismo razumjeli trenutnu situaciju s AI, možemo se osvrnuti na ono što se dogodilo kada su kalkulatori prvi put postali dostupni. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća njihov utjecaj bio je reguliran time što su ispiti bili znatno teži. Umjesto ručnog izračuna, od učenika se očekivalo da koriste kalkulatore i troše svoje kognitivne napore na složenije zadatke. Učinkovito, ljestvica je značajno podignuta, što je natjeralo učenike da rade jednako naporno (ako ne i više) nego prije nego što su kalkulatori bili dostupni. Izazov s umjetnom inteligencijom je taj što, uglavnom, nastavnici nisu podigli ljestvicu na način da umjetna inteligencija postane nužan dio procesa. Nastavnici i dalje zahtijevaju od učenika da izvršavaju iste zadatke i očekuju isti standard rada kao i prije pet godina.
U takvim situacijama, umjetna inteligencija doista može biti štetna. Učenici mogu većim dijelom prepustiti kritički angažman učenju umjetnoj inteligenciji, što rezultira “metakognitivnom lijenošću”. Međutim, baš kao i kalkulatori, umjetna inteligencija može i trebala bi nam pomoći u obavljanju zadataka koji su prije bili nemogući – a i dalje zahtijevaju značajan angažman. Na primjer, mogli bismo tražiti od učenika koji podučavaju da koriste umjetnu inteligenciju za izradu detaljnog plana lekcije, čija će se kvaliteta i pedagoška ispravnost zatim ocijeniti na usmenom ispitu. U MIT studiji, sudionici koji su koristili umjetnu inteligenciju pisali su “iste stare” eseje. Prilagodili su svoj angažman kako bi isporučili očekivani standard rada. Isto bi se dogodilo kada bi se od učenika tražilo da izvode složene izračune s kalkulatorom ili bez njega. Grupa koja izvodi izračune ručno bi se znojila, dok bi oni s kalkulatorima jedva trepnuli.
Učenje korištenja umjetne inteligencije
Sadašnje i buduće generacije moraju biti sposobne kritički i kreativno razmišljati te rješavati probleme. Međutim, umjetna inteligencija mijenja značenje tih stvari. Pisanje eseja olovkom i papirom više nije demonstracija sposobnosti kritičkog mišljenja, baš kao što dijeljenje s dugom sjenom više nije demonstracija računanja. Znati kada, gdje i kako koristiti umjetnu inteligenciju ključ je dugoročnog uspjeha i razvoja vještina. Određivanje prioriteta zadataka koji se mogu prenijeti na umjetnu inteligenciju kako bi se smanjio kognitivni dug jednako je važno kao i razumijevanje koji zadaci zahtijevaju istinsku kreativnost i kritičko razmišljanje.
