Nakon stravičnog ubojstva maturanta Luke Milovca, Vlada je, piše Index, predstavila sveobuhvatan paket zakonskih izmjena kojim se uvodi kazna doživotnog zatvora. Uz to, najavljeno je osnivanje posebnih ustanova za najopasnije pojedince nakon odsluženja kazne, po uzoru na njemački model.
Tragedija koja je u svibnju potresla Drniš i cijelu Hrvatsku, kada je višestruko osuđivani ubojica na slobodi usmrtio devetnaestogodišnjeg maturanta Luku Milovca, postala je okidač za jednu od najznačajnijih reformi kaznenog zakonodavstva u novijoj povijesti. Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan, zajedno s ministricom zdravstva Irenom Hrstić, predstavio je paket zakonskih izmjena čija je okosnica uvođenje doživotne kazne zatvora, ali i rješavanje problema opasnih pojedinaca koji nakon odslužene kazne i dalje predstavljaju prijetnju za društvo.
“Morali smo napraviti sve da se tako nešto više ne ponovi. Na nama je odgovornost”, poručio je ministar Habijan na konferenciji za medije, naglašavajući kako predstavljene izmjene nisu kraj posla, već početak sustavnog odgovora države. Intenzivan rad posebne radne skupine, koja se sastajala i vikendima, rezultirao je s tri ključna smjera promjena.
Tri stupa nove kaznene politike
Prvi i javnosti najpoznatiji stup jest uvođenje instituta doživotnog zatvora kao alternative za kaznu dugotrajnog zatvora, predviđenu za najteža kaznena djela. Hrvatska je, uz Portugal, bila jedna od rijetkih europskih zemalja koja nije poznavala ovakvu sankciju. “Mislim da moramo poslati poruku da ako činiš takva kaznena djela, da ćeš dobiti doživotnu kaznu zatvora. Ne činimo to zbog drugih, ali sad imamo i taj institut”, objasnio je Habijan.
Drugi smjer je redefiniranje sigurnosne mjere zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora. No, treći i prema riječima samog ministra “najizazovniji” element jest donošenje potpuno novog, posebnog zakona koji će regulirati smještaj i tretman osoba koje i nakon odslužene kazne predstavljaju visoku opasnost za okolinu. Ove će se osobe, temeljem procjene i sudske odluke, smještati u posebne ustanove novog tipa.
“To nije osoba koja se liječi, nije zatvorenik, nego osoba koja je na temelju procjene multidisciplinarnih stručnjaka i periodičke evaluacije proglašena opasnom za društvo i odlukom suda treba biti smještena u instituciju”, pojasnio je Habijan, dodajući kako će se opasnost periodički procjenjivati te će osobe u ustanovi boraviti sve dok predstavljaju prijetnju.
Njemački model i izazov kapaciteta
Za ovaj, po mnogočemu revolucionaran, korak Hrvatska se odlučila ugledati na njemački model, koji je, kako navodi ministar, prošao test Europskog suda za ljudska prava. Ministrica zdravstva Irena Hrstić pojasnila je kako te nove ustanove neće biti ni klasične zdravstvene institucije, a ni kaznionice. Njihovo osnivanje i funkcioniranje bit će velik organizacijski i financijski izazov.
Ministar Habijan otvoreno je priznao problem s kojim se sustav već godinama suočava. “Ja sam od početka svjestan da nemamo dovoljno zatvorskih kapaciteta, jedan sam od rijetkih koji je to javno rekao. To nije popularno reći, ali to je činjenica”, kazao je, dodavši da se na rješavanju tog problema već radi i da se otvaraju novi kapaciteti. Na pitanje o troškovima, odlučno je poručio: “Za zaštitu društva od opasnih osoba nijedna cijena nije previsoka.”
Ove mjere mogle bi se primjenjivati i na sadašnje zatvorenike koji odsluže svoje kazne, a za koje se procijeni da su i dalje opasni. Na novinarsko pitanje kako misli prisiliti suce da izriču nove, strože kazne, ministar je bio kratak i jasan: “Imaju alate, neka ih koriste.”
Predstavljeni paket zakona sada ide u daljnju proceduru. Iako je potaknut jednim stravičnim zločinom, on predstavlja sustavni pokušaj da se pravosudni sustav učini učinkovitijim u zaštiti društva od najopasnijih pojedinaca, balansirajući između potrebe za oštrom kaznom i poštivanja pravnih standarda.
