Predizborna kampanja, koja dana srećom završava, jedna je od najdosadnijih i najbezličnijih kojoj smo mogli svjedočiti u Hrvatskoj protekla dva desetljeća. Uglavnom se baratalo floskulama, pucali prazni govori i suluda obećanja, spominjale majke, a pred kraj i novinarkama spočitavalo kako nemaju pravo pitati o stanju u vrtićima kad same nisu rodile i nisu majke – kao da to ima ikakve veze. Trajna pogubljenost pojedinih političara, nekompetentnih za položaje koje zauzimaju, ili trenutni očaj zbog spoznaje izglednog izbornog poraza, prosudite sami.
Broj tema, koje bi nas trebale zanimati kao nekakve Europljane – 0. Osim kad se radi o zatvaranju granica/postavljanju žica, tu se još i čuo poneki stav. Sve ostalo, nula bodova, čak i od dvojca koje suparnici znaju nazivati ‘briselskim dečkima’. Zapravo, jako je malo bilo jasnih poruka – nemušti i nemaštoviti slogani nisu poruke. Kao da svi, pogotovo velike stranke i koalicije, u nedostatku novca i volje, jedva čekaju da sve skupa završi, pa da vide s kim će od manjih morati sjesti za stol i u idućih mjesec-dva nešto probati dogovoriti. S druge strane, dosta malih je očito svjesno da ih čeka izborni, pa samim tim kod dosta njih i politički potop i brisanje sa scene.
Neki zato unaprijed pokušavaju nešto ušićariti, a neki već jako dobro znaju s kim će nakon izbora. Izgledno je između ostalog i koja koalicija ima najviše izgleda biti relativni pobjednik, ako je vjerovati anketama, ali i koja bi u dosta nategnutoj suradnji, imala dovoljno za formiranje Vlade. Čini se kako nam opet slijedi vlast s jako tankom većinom u Saboru, što za sobom ponovo povlači nesigurnost, upravo u vremenima kada će biti potrebno donositi brojne važne odluke. 2016. je propala po tom pitanju, u dosta nas je stvari i unazadila, možemo se samo nadati da će 2017. biti bolja i da nećemo i tijekom nje ponovo na parlamentarne izbore, koji bi se tada vjerojatno spojili s lokalnim.
Jedino što smo zapazili tijekom kampanje bilo je par zanimljivih letaka, čak i jedan na brajici, neki šaljivi tweetovi i Facebook statusi, pa i – nama iznimno duhovito – otvaranje mora Facebook stranica od strane potpunih anonimusa s izbornih lista, koje je netko uvjerio da će par tjedana uoči izbora tako upasti u oko ljudima. Da, kako da ne… Natrag u klupu i do idućih izbora naučite nešto.
Ono najbitnije: koliko god nam se činilo da po bunaru, iz kojeg crpimo optimizam, već stružemo po dnu, potrebno je izaći na izbore i sudjelovati na izborima. Ako mislite da vaš glas nije bitan, poslušajte birače koji su požalili izbor na nedavnom referendumu o izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz EU.
