Organizirano nečinjenje nadležnih po pitanju slučaja Mrtvaška

141
Izvor: Spasimo otok Ilovik FB

Na stranici Volim Lošinj objavljen je poduži tekst koji u potpunosti sumira problematiku slučaja Mrtvaška: od detektiranja inicijalnog problema do konkretnih radnji mještana i nepoduzimanja konkretnih akcija od strane nadležnih. Njihov tekst prenosimo u cijelosti:

“U očekivanju odluke Europskog ureda za borbu protiv prijevara u slučaju Mrtvaška, a što je jedini mogući razlog zašto sada sve aktivnosti stoje, donosimo priču o odvijanju naše borbe za pravo na luku Mrtvaška u proteklih godinu dana. Iz, nažalost, bogatog iskustva, slobodno možemo reći da ova priča može opisati bilo koji drugi projekt s negativnim konotacijama u Republici Hrvatskoj.

Kaže se da je nečinjenje ljudski obrambeni mehanizam kojim se nastoji izbjeći neki problem. Mnogo puta u životu nešto ne napravimo jer nam je tako lakše. Nečinjenje je nekad i kažnjivo, ako na primjer vidimo saobraćajnu nesreću, a ne želimo se zaustaviti i pomoći ili ako se ne očisti snijeg s krova, a zna se da on može nekoga ozlijediti. Ponekad ne činimo ništa jer nemamo znanja za nešto učiniti, pa kažemo da smo nešto stavili u ladicu za neka bolja vremena.

No je li nečinjenje opravdano ponašanje kod ljudi koji su zaposleni u državnim institucijama i plaćeni od strane poreznih obveznika da djeluju kad je to potrebno?

Bliži se godinu dana od kada su Ilovčani prvi puta službeno obaviješteni o projektu Mrtvaška i od kada im je obznanjeno da se više neće moći služiti mulićem za pristajanje. Kao i u svim sličnim situacijama, kad započneš borbu protiv neke investicije koju smatraš problematičnom, prvo nastojiš nadležnim tijelima ukazati na štetne posljedice koje projekt može izazvati. U slučaju Mrtvaške to su  bile posljedice za cjelokupno stanovništvo otoka Ilovika, koje će ostati odsječeno od svijeta najmanje dvije do tri godine, a posebno za djecu kojoj će biti onemogućeno normalno školovanje te starijima i bolesnima kojima se projektom onemogućuje normalna liječnička pomoć. Osim ljudskih, u takvim projektima ugroženi su i okolišni čimbenici, odnosno prisutan je negativan utjecaj na okoliš i prirodu. I u našem slučaju s Mrtvaškom nisu izostala takva pitanja, no zaključili smo da ćemo se fokusirati na probleme stanovništva, jer političare, a nažalost i cjelokupnu javnost, lakše je animirati ako se radi o ljudima, nego o okolišu, prirodi (npr. morskoj cvjetnici), krajobrazu i sličnim temama.

I tako smo započeli pisati dopise nadležnima kojima ukazujemo na očite greške u projektu, smatrajući ih grubim previdima iz neznanja u nadi da će kad saznaju za njih, zasigurno reagirati i ispraviti ih. Nažalost, gotovo u pravilu se ispostavi da su projekti koje javnost ili dio javnosti smatra pogrešnima također i protuzakoniti, jer u slučajevima kad se striktno poštuje zakonska procedura, projekti su rijetko kad problematični.

Prvo smo pisali neposredno odgovornim sudionicima – Županijskoj lučkoj upravi Mali Lošinj, Primorsko – goranskoj županiji, te jedinici lokalne samouprave koja bi prije svih drugih trebala štititi interese građana i okoliša na području izvedbe projekta – Gradu Malom Lošinju, točnije gradonačelnici i predstavnicima Gradskog vijeća. Sve ove institucije su naše primjedbe i zamolbe ignorirale, štoviše do samoga kraja godine tvrdokorno su se držale stava da se projekt ne može ni na koji način mijenjati. Nakon ovoga prvog stupnja ignoriranja, pisali smo instituciji koja je na nadređena ovima što su nas ignorirali – Ministarstvu mora – ministru i državnim tajnicima.

Sa svim ovim akterima održavali smo i formalne sastanke koji u konačnici nisu imali nikakvog učinka. Kad je na njima nešto bilo i dogovoreno, dogovori su redoviti bili izigrani.

Potom smo pisali institucijama za koje smo mislili da bi mogle i trebale imati utjecaja na nadležne. Željeli smo ih potaknuti na djelovanje smatrajući da je njihovo postojanje i osmišljeno za postupanje kad prijeti nastupanje negativnih posljedica. Obratili smo se  Saborskom odboru za pomorstvo, promet i infrastrukturu, Središnjem državnom uredu za demografiju i mlade, pravobraniteljici za djecu, ministru obrazovanja, predsjedniku Vlade RH, te predsjednik RH.

No sve ove institucije, ako te potpuno ne ignoriraju, uglavnom pošalju formalni odgovor kojim te obavještavaju da će tvoje dopise proslijediti nadležnima, izjavljujući da nisu nadležni za probleme na lokalnoj razini, te da vjeruju kako će naša zamolba pobuditi zanimanje nadležnih i slično. Suštinski – ne žele riješiti ništa.

U skupini institucija kojima smo se obratili jedini svijetli primjer bio Konzervatorski odjel iz Rijeke koji nam je dostavio stručno mišljenje i obrazložio odnos prema arheološkoj i tradicijskoj baštini.

Gradonačelničin izbor

Kad smo vidjeli da od lokalnih kreatora projekta ne dobivamo konkretne odgovore, odlučili smo se za prosvjed u Malom Lošinju, prvi takav organiziran na ovome otoku. U prosvjedu su sudjelovali svi zdravi ili pokretni stanovnici Ilovika. Prije prosvjeda na prosvjednike je vršen pritisak od strane Policije pod izlikom situacije s Covidom 19, jer za veći broj prosvjednika dozvolu za njegovo organiziranje daje načelnik Stožera civilne zaštite, a to je sama gradonačelnica, zbog čijeg sudioništva u projektu Mrtvaška je prosvjed i bio organiziran.

Gradonačelnica je nakon podužeg trajanja prosvjeda, konačno izašla pred prosvjednike i otvoreno im se smijala, sigurna da će biti pregaženi ma što govorili.

Nedugo nakon prosvjeda gradonačelnica Malog Lošinja je javnim Facebook priopćenjem poručila Ilovčanima da se za buduće prosvjede njoj više ne obraćamo, a ako mora birati između šačice otočana i velikog projekta izgradnje luke te nakon toga izgradnje pristupne ceste, ona bira potonje.

Ravnatelj Županijske lučke uprave Mali Lošinj odlučio je nastaviti s izvođenjem radova uništavanjem austro-ugarskog mulića kojeg su Ilovčani branili svojim parkiranim vozilima ispred mulića kao i svojim tijelima. Organizirao je dolazak vozila za uklanjanje naših automobila, a tijekom noći prešao je na plan B; dao je napraviti kavez na muliću kako bi našoj djeci onemogućio iskrcaj na putu za školu (koji smo mi odmah sljedećeg jutra uklonili), a na mjesto događaja doveo je i zaštitare i policiju. Kad smo vidjeli da od rušenja mulića on ne odustaje, započeli smo 24-satna dežurstva i danonoćno čuvali Mrtvašku, kao da živimo u ratnoj zoni, a ne u slobodnoj demokratskoj zemlji.

No najveća je tragedija što se u svojoj zemlji nemaš kome obratiti. Nitko uistinu ne osjeća da je dužan postupati, odnosno spriječiti nastup negativnih posljedica po stanovništvo Ilovika.

Suočeni s organiziranim nedjelovanjem na svim razinama vlasti, odlučili smo potražiti tko je nadležan za europske projekte i pronašli smo dvije relevantne institucije Olaf – europski ured za borbu protiv prijevara i EPPO – ured europskog javnog tužitelja. Da ne postoje ove dvije institucije, svjesno nedjelovanje vlasti omogućilo bi nesmetano odvijanje projekta Mrtvaška, a Ilovčani bi ostali bez ikakvog mehanizma obrane u vlastitoj zemlji,” stoji u tekst na stranici Volim Lošinj.

L.B.

 

Komentari