Splitska ulica postala je Vrkićevom ulicom na jedan poseban dan. Ivica je nedavno otišao, ali je ostavio neizbrisiv trag…Danas bi navršio 50 godina.. Heroj Ulice bar na jedan dan, bar na jedan tren…
“Sjećanje na prijatelja…
Ivica Vrkić, rođ. 25.02.1969.
Dallas Music Shop, Rijeka
Večeras smo Josie i ja ostavili trag za Prijatelja u Dallasovom izlogu u Vrkićevoj…. Neka bude naš Heroj Ulice, bar za jedan dan, bar za jedan tren. Njegov rođendanski. Jednostavno, tako smo osjećali. Bio je dragim i velikim Prijateljem, iskrenim Dobrim Duhom ‘Dallas shop-a’ od osnutka. Dolazio je često, gotovo nakon svakog radijskog seta. Zajedno smo bili na nebrojenim koncertima. Govorili smo o glazbi, slušali smo glazbu, smijali smo se glazbom. U izlogu crvena, crna i bijela. Ništa veliko, ništa epski, tek fotografija, ime, prezime i datum…25.02.1969. Nekoliko LP ploča, CD-a i Bowijev plakat što nam ga je donio s koncerta u Londonu…
Pod ovim Svodom gdje samo jednom se živi, postoje obični Mali Ljudi toliko normalni i dobri, da i ne marimo za njih. Ivica Vrkić, novinar, voditelj, glazbeni urednik Radio Rijeke i dugogodišnji član HGU, prije svega dobar čovjek i prijatelj, iznenada je otputovao u neznane daljine. Radijska legenda toplog glasa s mnogo stila, glazbeni znalac i veliki prijatelj riječke glazbene scene, iza sebe je ostavio Tišinu. U ponedjeljak 25. veljačinog, Dječak kojeg više nema, bio bi 50 godišnji Čovjek. Onaj Čovjek, od posebne sorte drukčijih, vrijednih Ljudi. Onih za koje smo navikli da su nam uvijek dostupni, nasmijani, suradljivi, da su i rame i riječ, utjeha i ruka što nosi na dlanu. Oni nas nikada ne povrijede, uveseljevajući nas šalama o sebi. Oni uglavnom šute i ponizno se osmjehuju rješavajući naše problemske križaljke. Ni kada odjednom i neočekivano ‘otputuju’ u Zvjezdane svjetove, mi ne mislimo o njima, već o sebi. Ne razmišljamo o njihovim strahovima i tuzi. Njihovim preteškim preprekama i gorkim izborima. Njihovom odlukom da nas ne opterećuju, ničim. Prebiremo egoistično po svim njihovim iskrenim pitanjima koja nas nisu zanimala, našim neizgovorenim riječima, odgovorima koje smo nezainteresirano arhivirali bez želje za novim pitanjima… Pretražujemo posesivno arhive razloga njihova odlaska bez upozorenja, ne razmišljajući da su oni skriveni u svakom trenutku naših površnih života. Oni su prerano izgorjeli upravo zato da nama pomognu da postanemo bolji. To ne znači da ćemo se ikada znati nositi s gubicima, ali podrazumijeva izbor ljubavi i suradnje. I konačno prihvaćanje da postoje Oni dobri, koji nisu imali izbor za razliku od nas.
Naposlijetku, njegov snimljeni glas koji najavljuje, onaj u riječkim radio jingleovima, punit će čuvstvo nedostajanja tek na obrubu. A središnju prazninu, onu duboko urezanu u sve nas, ispunjavat će svatko od nas koji su ga poznavali prisjećajući se prijateljstva, razgovora, šutnje i dobrih vibracija u njegovu skrivenu Životu…
Saša Ostojić i Jovanka Bukvić Josie
Dallas, Rijeka 24./25.02.2019.
“As you like it”, kako bi nam govorio Ivica”
