Dok alarmantni podaci pokazuju da je više od 80 posto djece u Hrvatskoj izloženo nekom obliku vršnjačkog nasilja, riječki HNK Ivana pl. Zajca priprema premijeru predstave koja se izravno suočava s ovim gorućim problemom. Predstava "Ovo bi mogao biti moj razred" progovara o okrutnosti koja se iz školskih hodnika seli u digitalni svijet.
Poznata redateljica Anica Tomić i dramaturginja Jelena Kovačić, u suradnji s mladim piscem Janom Samekom, u riječkom HNK Ivana pl. Zajca nastavljaju svoje dugogodišnje kazališno istraživanje teme nasilja. Nakon što su se bavile rodno uvjetovanim nasiljem i obiteljskim traumama, ovoga puta fokus stavljaju na vršnjačko nasilje koje se pojavljuje u sve složenijim oblicima.
Predstava, nazvana “Ovo bi mogao biti moj razred”, premijerno će biti izvedena 8. svibnja 2026. godine, a nastaje u suradnji s Akademijom primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.
Šokantna statistika: Nasilje je postalo svakodnevica
Iako se u javnosti često spominje podatak da trećina djece doživljava nasilje, najnovija istraživanja otkrivaju daleko mračniju sliku. Nacionalno istraživanje deSHAME 3, provedeno 2025. godine, pokazalo je alarmantan podatak da je više od 80 posto djece bilo izloženo nekom obliku vršnjačkog nasilja. Problem je toliko raširen da ga je pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić opisala kao “gotovo normaliziranu pojavu”, posebice kada je riječ o verbalnom nasilju na koje gotovo da i nema reakcije.
Prema podacima policije za 2025. godinu, u Hrvatskoj se dnevno zabilježi u prosjeku pet događaja nasilja među djecom i mladima. Unatoč tome, većina žrtava šuti. Istraživanja pokazuju da se tek oko 30 posto djece povjeri prijateljima, dok ostali strahuju da će biti etiketirani ili ne vjeruju da će im itko pomoći.
Kazalište koje postavlja ključna pitanja
Upravo zbog takve poražavajuće statistike, u riječkom HNK-u smatraju svojom dužnošću progovoriti o ovoj temi.
“Današnje kazalište ima odgovornost prema društvu u postavljanju onih pitanja koja se definiraju kao iznimno važna. Pitanje vršnjačkog nasilja čini nam se presudnim”, ističe riječka intendantica Dubravka Vrgoč. “Stoga smo osmislili predstavu koja ulazi u učionice, zbornice, hodnike, klubove, dnevne i spavaće sobe i govori jezikom kojeg svi razumijemo u nastojanju da učinimo vidljivijom ovu temu”, dodala je Vrgoč za Jutarnji list.
Redateljica Anica Tomić objašnjava kako se nasiljem bavi kontinuirano jer je ono sastavni dio društva. “Ovom predstavom pokušavamo nastaviti tu liniju, ali fokus pomičemo prema prostoru u kojem se ti obrasci formiraju – u generaciju mladih. Tamo je nasilje često ogoljeno do kraja i reflektira stanje društva”, kaže Tomić.
Priča o Miji i Tinu koja se može dogoditi svakome
Radnja predstave prati skupinu srednjoškolaca čiji se život odvija između škole, društvenih mreža i noćnih izlazaka. U središtu su Mia i Tin, koji se zbližavaju u jednom klubu. No, ono što za Miju počinje kao bezazlena igra i pokušaj uklapanja, pretvara se u noćnu moru.
Netko potajno snima njihovu intimu i video dijeli vršnjacima. Snimka se munjevito širi, komentari postaju sve okrutniji, a tanka granica između zabave i brutalnog nasilja u potpunosti nestaje, ostavljajući iza sebe duboke ožiljke.
Ovim projektom kazalište ne pristupa vršnjačkom nasilju kao izoliranoj pojavi, već kao dijelu šireg mehanizma u kojem se obrasci agresije i šutnje prenose s generacije na generaciju, iz obitelji u školu i iz stvarnog svijeta u digitalni.
Kroz potresnu, ali svima prepoznatljivu priču, predstava “Ovo bi mogao biti moj razred” nastoji probuditi svijest javnosti i potaknuti na reakciju, jer šutnja prečesto znači odobravanje.
