A boljeg mjesta od Bariloche-a za to nema. Cijela njegova glavna ulica puna je dućana i kafića koji proizvode vlastitu čokoladu, a koji izabrati vrlo je teška odluka..ili bolje rečeno slatka. Tko se ne bi volio izgubiti u svim tim slatkim okusima i oblicima i usput proputovati svijet jer imena čokoladnih dućana vode vas u Meksiko, Uskršnji Otok, pa čak i Rusiju. Mamuschka dućan čokolade mami svojom crvenom bojom i velikim drvenim babuškama koje se nalaze iznad ulaza. A kakve veze imaju babuške s Argentinom? Vlasnika koji ih voli. Osim kupovanja čokolade možete sjesti i u kafić i počastiti se ponovo čokoladom ili raznim drugim kolačima. Istinski raj za svakog ljubitelja slastica.
Obiteljska čokolada Abuela ili Baka Goye nudi izvrsnu toplu čokoladu, a ispred ulaza vas figura bake Goye poziva da probate svakakve čokoladne delicije po njenom domaćem receptu.
Nakon što sam ispila toplu čokoladu vratila sam se u hostel i zatekla Paolu i Catalinu kako piju mate i grickaju čokoladu. Pridružila sam im se u pijenju mate-a, a čokolade mi je za taj dan ipak bilo previše. Na večeri sam od Manuel-a prvi put probala Fernet, liker od raznog ljekovitog bilja, koji potječe iz Italije, ali je izuzetno popularan u Argentini. Manuel ga je svake večeri pio s kolom, no meni se nije previše svidio. Hostelska večera je svaki put bila izuzetno ukusna. Porcije nisu bile velike, ali uvijek je ostalo viška, pa se moglo ići po repete. Manuel me pozvao da slijedeći dan s njim otiđem u planinsko selo Villa La Angostura, skoro do same granice s Čileom.
Čim smo sišli s autobusa u Villi La Angosturi dočekala nas je velika figura snjegovića i ova drvena kočija. Slično Bariloche-u Villa La Angostura izgrađena je od drvenih kućica u alpskom stilu.
Najprije smo otišli na ručak na argentinski roštilj, a zatim krenuli kroz šumu prema jezeru Nahuel Huapi. Vrijeme je odjednom od sunčanog prešlo na oblačno, ali šetnja je svejedno bila ugodna. Nakon nekih pola sata stigli smo do brdašca na kojem se nalazi kapela La Asunción.
Kapelu La Asunción s prednje strane čuvaju dva predivna čileanska bora, a cijelo mjesto okruženo gustim zelenilom samoj kapeli daje poseban šarm.
Ušli smo razgledati unutrašnjost, a svjetlo koje je izvana prodiralo kroz vitražna prozorska stakla nadopunjavalo je inače jednostavan dekor. Spustili smo se do obale jezera Nahuel Huapi i odmorili se na šljunčanoj plaži promatrajući mirne vode jezera i šumu koja je okružuje. Voda je bila čistija i mirnija nego u Bariloche-u,a s desne strane bio je drveni mul. Odmah do jezera ulaz je u Los Arrayanes nacionalni park kojeg prekriva šuma 300 godina starih Arrayanes stabala ili čileanske mirte koja raste u tom području. Zimzelena stabla karakteristična su po dugačkom iskrivljenom deblu glatke kore narančastih do smeđe crvenih tonova.To je jedino mjesto na svijetu gdje se mirta može naći u obliku stabala. Nismo imali vremena za park, ali smo i u okolici nailazili na ta stablačudnovatih debala boje cimeta.
Priroda oko jezera Nahuel Huapi oduševljava svojim zelenilom, divljim cvijetovima, čudnovatim stablima i pokojim bumbarom kao što je ovaj na lavandi kraj kapele La Asunción.
Nakon što smo se nauživali pogleda na jezerske vode vratili smo se do kapele i krenuli prema zelenoj laguni gdje je znak pokazivao da se nalazi dućan s rukotvorinama Indijanaca Mapuche koji nastanjuju to prodručje Argentine i susjednog Čile-a. Ne znam koliko je Manuel bio zainteresiran za to, ali ja sam svakako htjela ići pogledati. Nakon dosta pješačenja po šljunkovitoj cesti, a počela je i kišica, pomislili smo da li idemo u pravom smjeru, a u blizini nije bilo žive duše. Ipak smo stigli do drvene kolibe u kojoj je smještena Selva Triste trgovina. Razgledali smo maštovite i lijepe predmete koje izrađuju Indijanci Mapuche, od drvenih vaza i ukrasa za stan, do namještaja, nakita i vunenih odjevnih predmeta s karakterističnim Mapuche simbolima. Ja sam kupila mekanu vunenu kapu i prsten izrađen od kore kokosva oraha, a bilo je dobro i skloniti se od kiše i hladnoće.
Mirne vode jezera Nahuel Huapi odmor su za oči i pravo mjesto za doticaj s prirodom. Sjedili smo u tišini i upijali atmosferu.
Vratili smo se pješke do Ville Le Angosture kada je kiša već počela jako padati. Autobus za Bariloche je bio pun, a mi smo zadrijemali uz ugodan zvuk kišnih kapi na prozoru. Slijedeći dan sam još obavila kupovinu suvenira i čokolade za put te se popodne ukrcala u autobus prema sjeveru za San Rafael u južnom dijelu pokrajine Mendoza. Radovala sam se ponovnom dolasku u tople i sunčane krajeve jer hladnoće i vjetra mi je bilo sasvim dosta.
Tekst i foto: Nola
Sljedeći nastavak bloga Moj put oko svijeta čitajte u petak, 13.1.2012.
