Neki dan je na jednom internetskom portalu izašao zanimljiv članak. Ruski znanstvenik ustvrdio je kako vanzemaljci izbjegavaju naš planet. I to jer vide kako se mi ljudi ponašamo, kako ga uništavamo i kako se odnosimo jedni prema drugima. Pretpostavljam da su pogledali i koji sf film u kojem su vanzemaljci gotovo uvijek predstavljeni kao nasilna i ubilački nastrojena stvorenja koja su došla na Zemlju kako bi nas sve pobili. Onako kako smo mi ljudi navikli činiti kada se sretnemo s nečim novim i nepoznatim što nas zapravo plaši. Ali tako je to.
Naše predstave o svemircima puno govore o nama. I ne mora nužno biti riječi o svemircima nego o načinu na koji kao vrsta, a često i kao pojedinci doživljavamo svijet oko sebe. Ta prizma kroz koji promatramo svijet je naš osobni horoskop, naša natalna karta, posebno oni njezini dijelovi koji su mračni i tabuizirani odnosno predstavljaju naše vlastite osobine s kojima se ne želimo suočiti, prihvatiti ih i eventualno ih transformirati. Ti ‘mračni’ dijelovi horoskopa obično su pozicije na kojima se nalaze Saturn i Pluton, dva bad guya astrologije.
Saturn je na lošem glasu još od davnih vremena kada su ga nazivali starim vragom, čuvarom granica, onim koji nas sprječava da činimo ono što bismo htjeli ili nas kažnjava kada nešto ne učinimo kako treba. U osobnom horoskopu predstavlja sve ono čega se plašimo, naša vlastita ograničenja i komplekse za koje rado krivimo druge od roditelja pa do društvenog okruženja. To nam može biti opravdanje zašto nismo uspjeli u životu i zašto je svijet neprijateljsko mjesto ili, ako se odlučimo za aktivniji pristup, njegova pozicija može biti neka vrsta izazova da uspijemo, nadvladamo sve poteškoće i ograničenja i na kraju sami sebe.
Pluton je još gori od Saturna. Toliko da su ga izbacili iz društva planeta. Šalim se. Ali što se astrologije tiče, njegova simbolika je još mračnija i turobnija. I opasnija. Pluton predstavlja sve naše tabue i često mjesto i tema koju on predstavlja u našem osobnom horoskopu izbjegavamo odnosno bježimo od nje kao vrag od tamjana. Zato jako dobro što ne valja i što treba promijeniti vidimo kod drugih. Pa se lako otmemo kontroli sve u nastojanju da drugim ljudima ‘pomognemo’ da se promijene. Sve iz straha da ne bismo morali zagledati u sebe i mi se sami promijeniti.
Kao što bi rekli u bivšoj nam državi, neprijatelj nikad ne miruje. Pa uvijek možemo naći nekoga tko ima nešto protiv nas i tko nam želi nažao. Iako smo najgori neprijatelji sebi sami. Ne treba nam boljih/gorih neprijatelja. Čak ni ako oni dolaze iz dalekog svemira. Jer ako već lete naokolo iz svijeta u svijet, iz galaksije u galaksiju, valjda imaju pametnija posla nego da nas uništavaju. A i mi bismo se kao vrsta trebali zamisliti i prihvatiti se pametnijih i kreativnijih poslova. Kao na primjer za početak napraviti kreativne i pozitivne promjene u sebi samima.
Karin Baloh Martić
astrodrom.hr
Komentari