Maurovizija

82

Danas je definitivno dan u znaku broja 10. Ovo je moja deseta kolumna za vaš omiljeni portal, a sutra počinje i novo desetljeće, koje slobodno možemo nazvati ”desete”.Počinje novo desetljeće, ovo su ”desete”. Ovih prijašnjih deset godina ne znam ni sam kako nazvati, ”nulte” mi zvuči dosta jadno, možda ”milenijske”.

Dakle, rekao bih da su mi ”milenijske” jako brzo prošle, jer dobro se sjećam urnebesnog dočeka te 2000-e u Opatiji, tog mjesecima najavljivanog vatrometa koji me na kraju uopće nije fascinirao i još jedne bolne činjenice koju najbolje pamtim- po nesretnoj zaljubljenosti u dvije godine stariju koku za koju sam bio uvjeren da ću je kad-tad osvojiti. Možda najbolje da vam opišem kako sam se zaljubio par mjeseci prije, u 90-ima, a onda se to prolongiralo i u novi milenij…

Društvo je planiralo odlazak na 3 dana u šumu za 1. maj i naravno da sam se veselio tome kao žedan vodi…u to vrijeme muljao sam sa jednom malom koja mi je bila simpatija u osnovnoj i naravno, morao sam biti frajer koji će imati svoju koku za prvi maj, kada svi spavamo u šatoru tri dana.. idealna prilika za zbližavanje u divljini…nju mama nije pustila i ja sam se odvažio pozvati gospođu mamu na telefon i iskoristiti sav svoj šarm i ubjediti je da pusti svoju najdražu kćerku…uspjelo mi je…i krenusmo… ali…

Kod marketa gdje je bila ”točka polaska” iz auta je izašla Tomijeva sestra sa svojom naj-frendicom. I to je ukratko bilo- TO! Ljubav na prvi pogled. Potpuno sam zaboravio malu čiju mamu sam molio da je pusti s nama u šumu. Ova je već izgledala kao žena. Plavuša duge kose, bujnih grudi i zelenih očiju, osmijeha koji ruši zidove… U ta tri dana zatreskao sam se preko ušiju, uvjeren da baš na mene pada- demonstrirao sam svoje umijeće sviranja gitare oko logorske vatre, otpjevao sve rock-balade, cijelo vrijeme nastojao biti smiješan i što je najbolje- na sve se smijala i odobravala…naivac blesavi, žena se samo dobro zabavljala...naravno, ona je već bila starija koka koja je pušila cigaru za cigarom, pa sam i ja propušio…a ubrzo sam i popušio….

Bio sam prvi srednje, i šok za moje starce bio je kako ne ispravljam nakupljene jedinice, a bližio se kraj godine. Starci su do prije godinu dana u kući imali odličnog đaka, koji je uvijek, naravno, prolazio sa prosjekom 4,5, ali nikad nije bilo problema s njim…ove godine u njihovo dijete kao da je ušla sotona… naravno, prvi maj bilo je sve što sam vrtio u glavi, tri nezaboravna dana na zelenoj livadi uz zelene oči divne Danijele…mala s kojom sam namjeravao provesti prvi maj nije mi zamjerila jer joj je gore bio cijeli razred pa se svejedno dobro zabavila…

Udarile su prve vrućine, a meni je još više udarilo u glavu… bježao sam iz škole kako bih joj bio što bliže, često smo sjedili na kavama i meni se činilo da to vodi ka nečemu…vodilo je samo ka padanju razreda…

U novinama sam vidio neki telefonski broj dugačak kao zimska kobasica, potpuno nepoznatog predbroja, nešto poput današnjeg 060. Tarot- 100% pogađamo vašu budućnost! Sljedećih dana stalno sam visio na liniji sa gospođom Sandrom koja mi je, pogađate, pogađala sudbinu i naravno, proricala divnu budućnost sa Danijelom… bilo je divno živjeti u tom uvjerenju, ali taj ružičasti balončić nade raspuknuo se onog trenutka kada je došao telefonski račun, a deranje moje stare još uvijek mi odzvanja u ušima…stara je bila uvjerena da sam zvao neki HOT LINE, sve dok nije provjerila broj i vidjela da sam zvao tarot. Onda je totalno popizdila. Sva sreća da imam pametne starce koji su me zadnjih 15 dana škole doslovno zaključali doma, oduzeli telefon i nekako natjerali da naučim gradivo, ispravim ocjene i prođem razred. Znam čak da sam jedno popodne došao doma jer me ”boli trbuh”, a stari i stara su me strpali u auto i odveli nazad u školu. Strašno.

Što je bilo sa Danijelom, pitate se? Ništa, naravno. Kako kaže ona pjesma- ”otišla je Danijela, nije rekla zbogom”…Ja sam mjesecima vjerovao da ljubav ipak pobjeđuje sve, i da nije bitno što sam ja za nju balavac, i da oni frajeri koji imaju preko 20 kod nje nemaju šanse, jer je ipak meni do nje stalo…nije bitno što oni već vozaju aute i imaju svoju lovu, a ja sam tek krenuo u srednju…eh da.. s tim glupavim uvjerenjem ušao sam u novi milenij, a onda mi se s vremenom, u novom mileniju sve iskristaliziralo pa sam shvatio da takve stvari prolaze samo u američkim filmovima koji ne traju dulje od sat i pol… srećom, ”milenijske” su potrajale deset godina pa se puno toga dalo naučiti u njima… Pitate se, što sam naučio u milenijskima?

Kada se svira gitara uz logorsku vatricu, neka drugi sviraju gitaru i pjevaju rock-balade, a ti iskoristi gužvu i pokupi najboljeg komada…

Sretna vam Nova, dragi moji! I sretne nam svima skupa bile ”desete”!
Mauro Staraj

Komentari