Merkel jednom rečenicom pokazala bešćutnost Europe

Njemačka kancelarka u izravnom je televizijskom prijenosu uplakanoj djevojčici rekla zašto ona i njena obitelj ne mogu ostati u Njemačkoj

187

13-godišnja djevojčica Reem izbjegla je s obitelji iz palestinskog kampa u Libanonu i došla u njemački grad Rostock, gdje se, četiri godine kasnije, našla sa svojim vršnjacima u TV emisiji “Dobar život u Njemačkoj”, imajući prilike uživo sresti Angelu Merkel.

Na tečnom je njemačkom jeziku kancelarki objasnila kako ima ciljeve kao i svi drugi, poput odlaska na studij. No, suočena je sa deportacijom skupa s obitelji, što na nju djeluje zastrašujuće, gledajući kako drugi uživaju u normalnom životu u kojem ona očito ne može sudjelovati.

Merkel je isprva ostala bez teksta i nakon “Hmm”, jednostavno rekla nešto tipično za političara: “Politika je ponekad teška”.

Uplakanoj je djevojci probala objasniti da, iako joj se ona čini kao ok osoba, “postoje tisuće i tisuće drugih u palestinskim kampovima u Libanonu poput nje. Kad bi rekli svima da mogu doći, da dođu svi iz Afrike, s tim se ne bi mogli nositi”. Naglasila je kako će nastojati ubrzati postupke vezane za emigrante, pokušavajući utješiti djevojku tapšući je po ramenu.

Merkeličin odgovor zvuči krivo, jer on to i jest

Jedna od najmoćnijih političarki svijeta nije navikla suočavati se uživo pred kamerama s europskom realnošću – ljudima koji u nju bježe kako bi spasili gole živote i započeli ispočetka pod bilo koju cijenu. Dok se europski birokrati često bave glupostima, tisuće ljudi prelazi europske granice, trpe kojekakva zlostavljanja, krijumčare, korumpiranu policiju graničnih policajaca ili se utapljaju. Mediteran postaje jedno veliko groblje, Italija vapi za pomoć, a briselski se kotačići jako sporo okreću.

Ali… “politika je ponekad teška”.

Naravno da je netočno kako bi prihvaćanjem jedne obitelji koja se već snašla u Njemačkoj, država morala prihvatiti sve izbjeglice, takav je argument ništavan. Njemačka je odredište tek manjeg dijela izbjeglica i zapravo se nema pravo postavljati zatvoreno u trenucima kada jedna Grčka prima na desetke tisuća izbjeglica, a njihov broj se u Turskoj, Jordanu i Libanonu mjeri u milijunima. Europa jednostavno izbjegava prihvatiti odgovornost za te ljude, premda bi se dalo štošta napisati o politici pojedinih europskih država i njihovoj umješanosti u sadašnje stanje na Bliskom Istoku i Africi.

“Politika je ponekad teška” može kao argument odgovarati osobi koja se brine kako će proći na idućim izborima, ali teško da će ga razumjeti dijete koje bježi od nasilja, gladi, smrti. Politika se ne može voditi prema željama tužnog djeteta, ali koliko god bila teška i razlog za krive poteze, to ne može biti izgovor.

Može li se Njemačka nositi s više izbjeglica?

Naravno da može. Govorimo o zemlji s najvećim BDP-om u Europi, petim najvećim na svijetu. Kada bi se po takvim objektivnim kriterijima procjenjivalo koliko koja zemlja može doprinijeti, Njemačka bi bila visoko na listi. Sigurno puno više od Turske, Jordana i Libanona, čiji su BDP-i kudikamo manji, politički su zemlje nestabilnije i bliže izvorima ratnih sukoba, prkatički na njihovim granicama.

Ono još bitnije – jer se često koristi kao argument protiv imigranata – niti je zemlja prenapučena, niti bi to mogao postati ekonomski problem. Njemačka je, kao i dobar dio Europe uostalom, suočen s demografskim padom i sve izraženijim manjkom broja stanovnika. Stav da bi imigranti bilo loši po ekonomiju također je vrlo tanak, jer premda bi moglo doći do određenih negativnih efekata zbog dotoka nekvalificirane radne snage, dugoročno se zemlja suočava s manjkom radno sposobnih ljudi. Dobar dio izbjeglica želi raditi, zarađivati, stvarati život za sebe i obitelj, školovati djecu. Samo im treba prilika.

Ali Europa im iz kolopleta razloga tu priliku nekako ne želi dati. Kao što se nekako ne želi pobrinuti ni za rješenje problema na njegovom izvoru.

To nažalost čak i nije sve. Izbjeglice se napadaju u zemljama koje ih primaju. ovih je dana izgorjela crkva u Minhenu koja je bila sklonište desecima izbjeglica. Brojne slične napade njemački mediji bilježe u Berlinu, Hamburgu, Sanitzu, troglitzu… Prošle su godine krajnje desno orijentirane grupe izvele preko 500 ksenofobnih napada, u kojima čak ni ubijanje ljudi nije rijetkost. Jedna je neonacistička grupa čak složila pretraživu online mapu s navedenim domovima i skloništima diljem Njemačke. Ljudi bježe iz vlastite zemlje zbog nasilja i mržnje, samo kako bi ih dočekalo isto ondje gdje su očekivali sigurnost.

Komentari