U zadnje vrijeme dobivam mnogo upita što to znači ”pućpuruć”, kako glasi naslov jedne pjesme na našem novom albumu. Da jednom zasvagda riješimo to pitanje- to je izraz koji sam čuo samo od moje none još kao klinac kad bih prdnuo strasno, a ona rekla- ”ajme, storil si pućpuruć”. To je valjda poput onog ”jaoo, napravio si kakicu”. I tako je pućpuruć ostao u našoj obitelji do dan danas. Vidio sam da u prijevodima na televiziji pristojno kažu ”ispustio sam goluba”, dok oni najpristojniji kažu da imaju ”vjetrove”.
Brat i ja u tim slučajevima nikako nismo pristojni, već imamo dvije kategorije- one koji su fascinantni auditivno ( zvučno) i olfaktivno (mirisno). Kad nema none u blizini koristimo mali milijun izraza, a fond tih izraza se , naravno, iz dana u dan, sve više povećava… pa tako imamo
-staaaaari moj! ( izraz divljenja bez puno pogovora)
-ajmeeee, kako si ga roknuo! ( ovdje si se i sam začudio kako li je to moguće)
-čuli su ga i u Zanzibaru ( zvučno je zadovoljio),
– dok je prvak provala kod ispuštanja vjetrova moj kolega iz banda koji kada netko jako rokne kaže ” ovo nije prdnut, ovo je čovjeku staviti drek pod nos”.
Dosta svinjarija, ipak sam ja romantik, vraćam se na početak priče, na pristojni pućpuruć i na to zašto sam pjesmu nazvao baš tako. Pjesma je istinita priča koja ima jako puno teksta i mislim da bi po broju riječi u tekstu više spadala u 70-e nego u ove nove 10-e. Ali jednostavno, ništa nisam mogao izuzeti, morao sam ispričati priču. Evo kako je to bilo…
Bio sam u srednjoj školi, i tada svirao u bandu Faloti. Kako smo imali hit ” Imel san 16 let” koji su svi pjevušili, narasla mi je popularnost kod ljepšeg spola pa sam ljeto provodio uživajući sa ekipom na opatijskom Lidu, a navečer nastupajući okolo po obali. Vlasnica jedne modne agencije angažirala nas je da odradimo nekih 10-ak nastupa po modnim revijama izvodivši dvije pjesme po večeri. Naravno da smo pristali. Tko ne bi? 10 večeri družeći se sa manekenkama koje su bile naših godina, uvijek po terasama nekih hotela, a mi smo praktički jedini muški rod? San snova!
[youtube tUptIrNExRE]
Nismo ništa naplatili, to nam je već bila dovoljna plaća, tražili smo putne troškove i klopu. Skromne li i neiskvarene djece.
Ljeto je stvoreno za romantiku, i naravno da se dogodila romantična priča. Koliko-toliko.
Ugledao sam je valjda već prvi dan, imala je nešto bahato u sebi, duge smeđe kose, velikih plavih očiju i punih usana. Uz svu bahatost, imala je onu prokletu ženstvenost i krhkost na koju je svaki muškarac slab. Dobro, ne muškarac, napaljeni tinejdžer.
Mic po mic, prije sam se skompao sa njenom najboljom prijateljicom, da bi kasnije dobro upoznao i nju. Polako su i one počele dolaziti na kupanje na opatijski Lido tako da je sve teklo po ”planu i programu”. Pozvao sam je da izađemo van, a kako je svugdje išla u paru sa frendicom, tako je moralo biti i tu, pa sam Tomiju napunio glavu da je njena frendica zapaljena za njega i da svi moramo izaći učetvero. Naravno, bilo je to duplo isplativo, jer je Tomi imao vozačku već dva-tri mjeseca, pa ćemo ispasti totalni frajeri kada po njih dođemo autom. Koje su to pripreme bile- ne moram ni spominjati da smo bili totalno švorc, da smo sa svih strana skupljali neku kintu, što za benzin, što za cugu koju ćemo platiti curama kada ih izvedemo van. U nedostatku love, romantičnih ideja nije nedostajalo pa smo na kazete presnimavali pjesme za koje smo znali da ih one vole, a kako sam ja znao da ova moja obožava Red hot chilli peppers, cijela B strana bila je puna njihovih pjesama.
Skupili smo neku crkavicu, Tomi je staru nažicao auto, pola para investirali smo u benzin, i pokupili cure na dogovorenom mjestu. Naravno, nije bilo u interesu da odmah svira B strana kazete, već nekoliko uvodnih, a onda smo prebacili na B stranu. Samo sam čuo usklik na zadnjem sicu- ”ajmeeee, Peppersi, obožavam ih!” J Dakle, sve prema planu i programu.
Opatija je tih godina još uvijek vrvila ljudima i bilo je predivno biti dio svega toga. Gornja terasa Hemingwaya još uvijek je bila otvorena i odlučili smo se gore stacionirati. Malo nam je poremetilo veselje kada smo skužili da su ove dvije naručile neke koktele koji su koštali o-la-la, dok smo mi oprezno pili nešto puno jeftinije. Naravno, kao prstom u govno, došla je i meni uvijek omiljena DJEVOJKA SA RUŽAMA koju bih najradije bio bacio dole sa tog balkona, tako da nam je ona zapečatila sudbinu. I novčanike.
Htio si glumiti frajera, eto ti ga sad. Sad si bez kinte. Što sad? Požalio sam što muški nemaju običaj zajedno ići u WC poput žena da skujemo novi plan što ćemo dalje kad smo krhnuli s lovom. Uspjeli smo se na motove nešto dogovoriti, jer smo već doma pričali o planu B ako nešto pođe po zlu. Taman kad je razgovor postao ugodan, kad smo se svi opustili, kaže meni ova Tomijeva: ” vidi onog tipa tamo, ajme kako me je taj tlačio neko vrijeme”. Ja skužim da je taj tip naš frend, koji pije sa drugim našim frendom, i molim Boga da nas ne ugledaju. Naravno, ugledali su nas. Seljačine su pile po pola litre pive i bili su tako dobro pijani da im je sve bilo ravno, a ”tlačitelj” je ovoj, kada ju je vidio, rekao ” mala, otkade si pak ti zilezla?”
Htio sam se pokopati od srama. Onda su nas zagrlili i tražili da pjevamo s njima ” mi smo mladići , zgora Belvedera”…ako tada nisam umro, ne znam kad ću. Ne sjećam se više kako smo se izvukli iz tog nereda, ali sve smo nekako okrenuli na zajebanciju i izašli van. Mogu samo misliti što je curama u tim trenucima bilo u glavi.
Sjeli smo u auto i krenuli sa planom B. Cure upitaju kamo idemo, a mi kažemo da ih vodimo na najljepše mjesto na svijetu. Mistika uvijek pali. Dva siromaha, jedino što smo još imali, bio je benzin u rezervoaru i molitva da kreativa ne zakaže. Iako je početni plan bio da ćemo na neku od udaljenih plaža, skrenuli smo na cestu za Učku. Putem smo se dobro zezali, ja sam, kao i uvijek, imao ulogu glavnog klauna u autu da zajebavam, a Tomi je bio dobrica koji je tu večer stalno pričao o životinjama, kako on voli male mace, kako su ptice predivna stvorenja, blabla… valjda je negdje pročitao da to kod ljepšeg spola pali. Vrhunac je bio kada nam ja nasred ceste izletjela srna, a ovaj se skoro rastopio- ajmeeeee, kako je ovo dragaaaa, predivnaaaa životinjaaaaa…. tu sam pukao i rekao mu da više prestane pričati basne, i dao mu nadimak koji ga je godinama pratio- Ezop.
Stigli smo na vrh Učke, noć je bila predivna, nebo zvjezdano, da se takva noć može naručiti, ja bih je naručio. Dobro, jedini nedostatak je bio što je puhalo kao blesavo na samom vrhu. U početku sam mislio da to neće predstavljati neki problem. Nekoliko minuta kasnije zaključio sam da mi je to bio najveći problem.
Tomi je sa svojom ”odabranicom” krenuo dalje od kule, a ja sam sa svojom ”peppersicom” krenuo na sam vrh kule. Al’ ga je puhalo tamo gore! Nije bilo ni bitno, nigdje nikoga, svjetla grada u daljini, čovjek bi rekao- sad bi mogao napisati pjesmu. Ni svjestan nisam bio da ću za 10-ak godina i napisati pjesmu o tome, ali da neće biti nimalo romantična.
Puhalo je toliko jako da smo se jednostavno morali čučnuti da nas zidovi čuvaju od jakog naleta vjetra. I ta ideja mi se svidjela jer sam znao da će tamo dole biti još intimnije i prava prilika za prvi poljubac. Kako smo čučnuli, ja sam, posve nesvjesno, napravio pućpuruć. FRRRRRRRRRRRRRRRR. Ispustio goluba. Ispustio vjetar. Ajme majko! Prdnuo sam!
Ajmeee zla! Ne znam kamo bih gledao, blokirao sam! Ova se pravi da nije čula ništa, ja crven kao paprika, hoću nešto reći, ali ne znam što, ona nešto govori, ja ne pratim, u šoku sam da sam u sekundu uspio zeznuti toliko planiranu akciju. Naravno, od poljupca ništa. Osjećao sam se k’o posran.
Tomi se sa ovom svojom vratio držeći se za ruke. Naravno da su se ljubili. Ajme, đubre jedno sretno.
Spuštali smo se po bijeloj cesti punoj kamenja natrag do auta, sjeli unutra i krenuli doma. Riječ kojom bih mogao opisati atmosferu koja je vladala prvih deset minuta- komorna. Kasnije smo se opustili, i nekako se sve vratilo u normalu. Vratili smo ih doma i dogovorili da se vidimo na plaži. Mora da ova moja jedva čeka da me vidi na plaži, vjerojatno će u moru samo čekati kada će iza mene isplivati kakvi mjehurići. Majko mila, sramote.
Čim smo došli doma, ova me panično zove- ajmeeeee, izgubila sam sat večeras, a to je prokleto skup sat koji mi je dala teta iz Kanade! Nakon dužeg razgovora, shvatili smo da je sat u Opatiji još uvijek bio na ruci, dakle, na Učki je izgubljen.
Ujutro ja odmah na telefon, zovem Tomija, kažem, imamo hitni slučaj, ako treba, ukradi staroj auto, moram na Učku. Čuo sam njegovu klasičnu ” ti nisi normalan’‘. Došao je kod mene, mi na Učku, i ja po onoj jebenoj bijeloj cesti među kamenjem tražim ženski sat. Vjerojatnost da ga nađem je minimalna. Ali, sreća prati hrabre. Nađem jebeni sat od tete iz Kanade, sretan da ću možda s tim opravdati svoj pućpuruć od jučer navečer… dođem doma, lijepo ga zamotam ( majko mila, gdje mi je nestala sva ta romantika? ), nazovem ju i kažem da imam poklon za nju…
Navečer je došla, a ja sam joj na svojim ulaznim vratima uručio taj paketić. Kad ga je otvorila, samo što se nije rastopila- ”ajmeee pa ti nisi normalan! Našao si je”. Zagrlila me snažno i morala krenuti, mislim da ju je mama čekala u autu. Od puse- ništa.
Pomislih, nema veze, ovo su ipak plus bodovi.
Zanima vas što je bilo kasnije?
Reći ću samo da smo se ljubili tek 3 godine poslije.
Ja sam dobio poljupce, a vi pjesmu.
Do sljedećeg tjedna, dragi moji, živjeli vi meni!
Mauro
