Čini li vam se da je oko vas stalno neka akcija? Da jednostavno nema mira, mirovanja, stanke? Baš kao što na stadionima znaju vikati ”nama pauze, nema odmora”? Mislim da se naš život sveo na trčanje i akciju. U svakom smislu te riječi. Nemam pojma da li je istinito da se Zemlja brže vrti i da ljudi pate od kroničnog popizditisa i da će 2012. donijeti promjene? Ili je i to dio akcije knjižara koje prodaju knjige sa tom tematikom i svih ostalih učesnika koji nas bombardiraju informacijama.
Kamo god da se okrenem, vidim tu riječ. Kad sam bio klinac, riječ ”akcija” bila mi je sinonim za akcijski film za koji ću ispilati mamu da mi posudi u videoteci, i po stoti put pogledati ”Umri muški 1,2,3,4” i bilo što slične tematike. Danas mi je, nažalost, ta riječ potpuno promijenila smisao, pa me odmah asocira na ”akciju tjedna- pileća prsa na popustu”, ” akcija mjeseca- kupi mobitel za kunu i pričaj besplatno” ( dok ne pročitaš ona mala jedva vidljiva slova na dnu stranice), ”akcija naočala- kupi jedan okvir-dobiješ dva” i tako unedogled.
Ipak, u zadnje vrijeme su mi najfascinantnije akcije po benzinskim pumpama gdje ti, kada kupiš ovaj nikad jeftiniji benzin, daju kartončić i naljepnice koje moraš unutra lijepiti. Na upit što sa time dobivaš, kažu ti- popust na torbe, kofere, šlape, kućne ogrtače i jakne – koji, nećete vjerovati, koštaju uz sve te naljepnice- više nego u dućanu. Ajme akcije, ha?
Žao mi je što se nismo sjetili na naš zadnji album staviti naljepnicu ”akcija”, ali obećajem da ćemo to na sljedećem učiniti. Ako pažljivije promatrate, najzastupljenije boje kada se spominje akcija su crvena i žuta. Crvena podloga, žutim slovima uz obavezna minimalno 3-4 uskličnika piše ta čarobna riječ. Najčešće desni kut, lagano nakrivljeno.
Kada već pomislim da sam sve vidio i doživio, shvatim da mojim iznenađenjima nema kraja. Nekidan, na izlasku iz jednog trgovačkog centra, nećemo reći kako se zove, samo ću reći, iz Metroa, gdje ti isprintaju onaj ogroman račun, teta na kasi daje mi naljepnice i papir. Protrljam oči da nisam slučajno na benzinskoj, ali ne, nisam. Stojim za kasom, a ona mi daje prospekt na kojem su sve moguće padele i ja je pitam:
-što će mi naljepnice?
– pa da kupite padele
-hvala lijepa, imamo tih padela doma za tri sljedeće generacije
-iznenadili biste se, ali ove su stvarno dobre
I onda se pomirim sa sudbinom i saslušam do kraja, a onda joj ispričam priču iz djetinjstva koju ću rado podijeliti sa vama…bio je to onaj blic kada se momentalno vraćate 15 godina unatrag. Sjećate li se 90-ih i onih legendarnih prezentacija po kućama, gdje uopće nisi bio ”in” ako u tvojoj kući nisu bile barem dvije prezentacije sa padelama i usisavačima koji su koštali kao Svetoga Petra kajgana? Tada bi povrće kuhali na pari ili ni sam ne znam čemu, znam samo da smo morali kušati krumpir i mrkvu koji uopće više nisu imali svoj okus, ali ljudi su redovito kupovali setove od kojih pola stvari vjerojatno nikada neće koristiti. I mi smo ”udomili” nekoliko prezentatora, čisto zato jer su mamine frendice, na svojim prezentacijama, naravno, predložile ”nekoga”, a taj netko smo bili mi. Divno.
Sve je bilo super kad je bila prezentacija usisavača jer nam je tip usisao pola dnevnog boravka. Meni su grinje, nova životinjska vrsta za koju sam prvi put čuo, bile izuzetno fora, ali padele, brate mili, to me izluđivalo. I tada je stara posustala. Zepter, kao danas se sjećam. Na ne znam koliko rata, cifra s kojom si mogao kupiti pola novog Fiata Uno.
Stari je, naravno, popizdio, a stara je samo govorila: –evo, doživotna garancija. Neuništivo. To će vam ostati od mene kada crknem.
Naravno da su te padele godinama stajale u kutijama, koristilo se možda 20% cjelokupne padela-artiljerije, a ostatak se čuvao za ” kad neki pride”.
Ženi na blagajni ukratko sam ispričao ovu priču. Vama u detalje. Meni su ionako najdraže one starinske padele, plave ili crvene, sa bijelim točkicama, koje danas viđam samo u prastarim kućama kod nekih nonica… te padele odavno nisu na ”akciji”. One su još uvijek ”u akciji”.
I onda… izlazim iz tog trgovačkog centra, zasićen svim mogućim akcijama, zvoni telefon, a prijatelj s druge strane:
-ajmo stari, petak je, večeras je AKCIJA!
Pa da sam normalan, poludio bi…
Do sljedećeg tjedna,
Živjeli Vi meni!
Mauro
