Još uvijek se pitam- zašto baš ja onda kad ne treba? Zašto, u onom tjednu kada cijeli normalan svijet skija ili odmara, zašto ja moram pobrati najgoru gripu u zadnjih par godina (a da nije ni ptičja ni svinjska)? Da, bolujem od gripe. Maurove gripe. To je specifična bolest koja kreće tako da godinu dana ne staješ, trčiš kao bez glave, a onda, odjednom, počinješ osjećati posljedice…
Neki od simptoma su :
-ostaješ bez glasa nakon 3 otpjevane pjesme
-grlo te boli kao da si staklo pojeo
-glava ti puca kao da nešto ima u njoj
Nakon ovih simptoma posjetio sam svoju doktoricu, koja me lijepo priupitala da li imam temperaturu, na što sam je spremno odgovorio – nemam! Dobio sam najveće antibiotike na svijetu i naravno, nadao se da ću se izvući kao i uvijek sa 2-3 dana ležanja i arsenalom vitamina. Teta u ljekarni uvijek se zadovoljno nasmiješi kada me ugleda na vratima. Međutim…
Nakon tri dana uhvatila me takva temperatura da ne pamtim takvu još od osnovne, ako sam je i onda imao, nije toliko trajala. Ovo govno ne popušta, i eto me, šesti dan prikovan uz kauč i krevet. Ne moram ni napominjati što sam sve uspio napraviti u tih šest dana. Živim jednim neuobičajenim kućnim životom kakvim živi jedan moj prijatelj koji zna sve serije, filmove i dokumentarce napamet. Da ne spominjem kako je prvi dan najteži, dok ne dođe drugi. Treći je već pun nade da će sutra biti bolje, a četvrti se već pomiriš sa sudbinom.
Što raditi kada imaš gripu? Osim kljukanja vitaminima, tabletama i svim ostalim blagodatima 21. stoljeća, možeš vrijeme provoditi i na kompjuteru i blejati u onu kutiju koja se zove televizija.
Na kompjuteru provedeš neko vrijeme na vražjem fejsbuku, ali shvatiš da se tamo vrti nekolicina istih ljudi koja stvarno nema što raditi cijeli dan i njihovo radno mjesto zove se ”lajkanje svega” i ”komentiranje apsolutno svega”. Kako svaka zajednica ima psihijatriju, tako i ova zajednica prednjači pred ostalima. Knjigu čitaš neko vrijeme ali ti i to dosadi, a i oči te zabole, pa se prebacuješ na tv. Moram vam priznati jednu stvar- prije nekoliko mjeseci odlučio sam da neću gledati tv i čitati novine jer me samo bombardiraju negativom, a to mi ne treba. Osjećaj? Predivan. Pitaju me kako mogu ne biti u toku s vijestima- ako bude potres- čut ću ga, ako je nešto stvarno ozbiljno, doći će do mene, pa stalno sam u điru. I tako sam ja odjavio svoj MaxTV, i nisam gledao tv. Tv je služio jedino za igranje Playstationa. Dok jednog dana nije došla ekipa kod mene, kao, okreni na drugi, bit će tekma, kad ono- nema signala. Zašto? Prebacili su na digitalni! I tako ja kupio malu kutijicu od 200-injak kuna da imam barem tih nekoliko programa, zlu ne trebalo.
Itekako mi je trebalo zadnjih dana. Moram vam priznati da mi je sada još draže da par mjeseci nisam gledao televiziju, a i dalje ću se toga držati čim temperatura popusti. Ono što se promijenilo otkad sam zadnji put pomnije proučavao program je to da je farmaceutska industrija prestigla mobilne operatere po broju reklama, a najviše me, moram priznati, oduševljava ono ubrzano čitanje na kraju ” za sve nuspojave upitajte svog liječnika ili doktora”, samo da im reklama kraće traje, jer kako znamo, svaka sekunda na tv-u papreno košta.
Ne trebaš biti Einstein da shvatiš kako je njima ovo zimsko vrijeme leglo k’o budali šamar, i dok gledaš sve te reklame tako bolestan, najradije bi sve to pokupovao, pobacao u sebe, samo da prestane i da budeš slobodan i da izađeš van. Cijepiti se neću ni pod razno, jer znam da je to njima u interesu i tko zna što bi sve uštrcali u mene. Bjež’ ća od mene s tim. Recite da sam primitivan, ali mislim da su to, uz mobilne operatere i političare, najveće lopine današnjice.
Kad smo već kod političara- ne znam da li sam ikad spomenuo- ja ne znam ako izgleda većina naših političara. Jednostavno me ne tangiraju. Znam ove glavne Predsjednika, Premijerku, bivšeg Premijera i to. Nekako su mi uvijek interesantnije kćeri političara. Tako smatram da je predsjednikova kći dobar materijal za koju godinu, a sa Brunom Sanader bi sutra na kavu da je utješim i da joj kažem da ne brine oko umjetnina, da je sigurno tata još toga spremio na sigurno. To nisam vidio na televiziji, nego u Gloriji kada idem kod frizerke pa čekam red. Onda se napunim tračevima.
Međutim, ovih dana sam totalno u điru. Ovome slobodno mogu staviti naslov ”novi broj zvjezdanog trača” baš kao u serijalu iz 90-ih- Jel’ me netko tražio? Sve znam! Grdović je nestao, o tome svi izvještavaju ( a u pozadini svira Baretova ”Gdje je nestao čovjek, gdje se skrivao?”), Kerum gradi na Splitskom Marjanu i sječe drva i isto tako -dolazi gay pride u Split. Jedva čekam ishod te situacije. Kako je to sve zabavno. U Rijeci, k’o za vraga, ovaj tjedan nema tračeva. Iako nas u specijaliziranim emisijama za idiote najčešće predstavljaju najveće skice, za koje ni sam ne znam, gdje se kriju u ovom gradu,često se znam pitati: -gdje ja to živim?
Severina ima novog dečka, ali ovaj vjeruje samo babi vračari pa sve nju mora pitati. Famozno. Ava Karabatić ( tek nekidan sam prvi put vidio kako dotična gospođica izgleda) se udružila sa Grdovićevim kompanjonom Bepom alkoholganijevolio Matešićem, i sada snimaju duet. Moj skromni broj digitalnih programa povećao se za još 2, pa su nam tako stigli RTL2 i Doma TV, ne znaš koji je gori. Ni oni matični programi nisu bogznašto i pretjeruju sa reprizama, a sada su nam uvalili još dva. Strašno. Pa vi meni recite da nisam mogao i bez ovih informacija. Živjela sloboda i priroda!
Mislim da je sada svima posve jasno zašto ja ne bih bio dobar materijal za Big brother. Bih, možda prvih tjedan dana dok bi trajala zabava, a onda bih, kao onaj siromah u prvoj sezoni, pobjegao preko ograde.
Ljubim vas puno do sljedećeg četvrtka!
Mauro
