Why BULLHIT? Because HE IS FULL OF HIT!
Nema te osobe u Hrvatskoj koja se makar jednom u životu nije nasmijala popularnom zabavljaču Luki Buliću.
Bilo da je ispričao vic, komentirao društvenu situaciju, ili otpjevao neki od svojih Bullhitova, Luka je mnogima uljepšao dan.
Njegove obrade poznatih pjesama, poznate pod nazivom Bullhit, već su stekle legendarni status. Upravo o tom popularnom konceptu, ali i o mnogim drugim stvarima, popričali smo s Lukom!
Unatoč tome što se emitira na Anteni Zagreb, Luka Bulić i njegov Bullhit popularni su diljem Hrvatske. Možete reći našim čitateljima koji možda još nisu čuli Vaše obrade, što je točno Bullhit?
Bullhit je tjedna opservacija na neku aktualnu temu koja se dogodila u Hrvatskoj ili svijetu. Na neku poznatu melodiju napravim novi tekst, koji na duhovit način progovara o nečemu o čemu se priča tih dana.
Kako je došla ideja stvaranja tog koncepta? Recite malo o počecima.
Kad sam došao na Antenu Zagreb (na samim njezinim počecima), postojala je potreba za nekom komedijom koja bi postala zaštitni znak radija. Odmah se krenulo s Milivojem Lulekom koji radi komične telefonske pozive.
Nakon pola godine, baš negdje pred Božić 2009. došli smo na ideju da probam napraviti dječju pjesmicu „Zeko i potočić“ u više varijanti, npr. kako bi zvučala da ju otpjeva Massimo, Daniel Popović, Marley, Michael Jackson… Tako je nastalo 10 obrada koje su izuzetno dobro prihvaćene. Poslije toga je došla ideja da pokušam aktualne obrade raditi na tjednoj bazi i eto… Još uvijek uspijevam. Očito smo plodno tlo za takve satirične uratke…
Koja je pjesma postala najveći hit?
Definitivno najveći hit dosad je bila „Pipl mast trast as“, obrada „Gangnam style-a“ na temu Ingrid Antičević Marinović i njezinog govora u EU parlamentu. Taj Bullhit je u prva tri dana skupio preko 700.000 pregleda na YouTubeu i mislim da ne postoji Hrvat koji ga nije čuo.
[youtube x9JZ41k8lwA]
Osim vlastitih projekata radite i s Milivojem Lulekom, odnosno Sašom Bunetom. Kako je nastala ta suradnja i gdje pronalazite ideje za tu već legendarnu emisiju? Imate li neku posebnu anegdotu?
Sa Sašom Bunetom se znam već godinama prije nego je krenuo Milivoj Lulek, tako da sam zapravo na Antenu Zagreb došao kao kreativna ispomoć za ideje oko te komedije. Saša i ja smo i privatno baš dobri prijatelji, tako da ta suradnja i na poslovnom planu funkcionira već godinama, s nekim drugim bih se vjerojatno već sto puta potukao, s obzirom na količinu vremena koju provodimo snimajući uspješne i neuspješne pozive.
Priznajte, je li gledate Sulejmana?
Niti jednu od tih turskih sapunica nisam pogledao niti jednom. Kad pišem Bullhit o nekoj od njih, nađem nekoga tko ih prati i od njega izvučem sve relevantne informacije o seriji, pa na kraju ispadne da znam svaki detalj sapunice. Obrade o Sulejmanu koje su na YouTube skupile nekoliko milijuna pogleda ne bi postojale da nisam imao Ružicu, vjernu pratiteljicu lika i djela Sulejmana Veličanstvenog i Hurem…
[youtube FXqMU8jnj1o]
Dinamo je inspiracija za mnoge obrade, a kada će NK Rijeka dobiti svoju obradu? Mislim da je sada nakon ovog plasmana zaslužujemo!
Zaslužujete! Obećavam da će biti u skoroj budućnosti.
[youtube GFv78Ru5qYs]
Jesu li Vama kada smjestili?
Jedino čega se sad mogu sjetiti je jedno ugodno iznenađnje koje su mi priredili prije par godina kad su mi pred Božić uzeli gitaru, s obrazloženjem da ju trebaju za neko snimanje na Anteni i onda mi je na Božić vratili s potpisom Đorđa Balaševića. Takvih smještanja želim još.
Radili ste na tolikim projektima, možete li izdvojiti koji Vam je najdraži. Je li Luka prvenstveno komičar pa tek onda sve ostalo?
Najdraže što sam napravio u poslovnom životu je pjesma „Konobar“ koja zapravo i nije strogo posao, a onda bih izdvojio i „Zvijezde pjevaju“ gdje sam pjevao s Ivanom Husar Mlinac i to mi je bio neopisiv gušt.
[youtube 9T9sC-QAR1k]
Top Stars mi je omogućio da svog „Konobara“ zapjevam s 12.000 ljudi u zagrebačkoj Areni, tako da mi je i to jedan od nezaboravnih trenutaka… A i neki dan sam dobio angažman u jednom projektu kojem se jako veselim. Mislim da će i to postati jedan od „poslova“ koje ću s radošću spominjati u svojem životopisu.
Biste li mogli raditi neki šablonizirani, uredski posao?
Mislim da ne bih, ali nikad ne reci nikad.
Može neka rima za kraj za čitatelje Teklića?
Znam ja kako ti je… Živjet’ je sve skuplje…
Presušile su zalihe iz hrastove duplje…
Ne brini puno što u džepu je sića,
obogati si život na stranicama Teklića…
