Riječka snimateljica i filmska autorica Maša Drndić osvojila je prestižnu Nagradu za najbolju kameru na 19. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma Beldocs. Njezin rad na filmu "Žene Narodnog fronta" redateljice Ivane Todorović donio je filmu ukupno tri vrijedna priznanja na festivalu održanom u Beogradu.
Riječka filmska autorica i snimateljica Maša Drndić nagrađena je za svoj izniman doprinos na 19. izdanju Međunarodnog festivala dokumentarnog filma Beldocs, koji se održao od 20. do 26. svibnja 2026. godine u Beogradu. U jakoj konkurenciji Srpskog natjecateljskog programa, riječkoj snimateljici dodijeljena je nagrada za najbolju kameru za rad na kratkom dokumentarnom filmu “Žene Narodnog fronta / The Divine Feminine” redateljice Ivane Todorović.
Ovaj uspjeh samo je dio trijumfalnog pohoda filma na jednom od najvažnijih festivala dokumentaraca u regiji. Osim nagrade za kameru, film je osvojio i Nagradu za najbolji kratki film u Natjecateljskom programu kratkog filma, dok je redateljici Ivani Todorović dodijeljeno i Posebno priznanje.
Nagrada za ‘izuzetnu nježnost i dostojanstvo’
Žiri je u svom obrazloženju, uručenom na svečanoj ceremoniji zatvaranja festivala 25. svibnja, istaknuo kako kamera Maše Drndić u filmu postiže “rijetku intimnost bez zadiranja”. Ovakav pristup, navode, stvara jedinstveni emocionalni pejzaž u kojem “tijela, geste, tišina i pogledi nose jednaku težinu”.
Posebno je pohvaljen vizualni jezik filma koji je, lišen svakog senzacionalizma, uspio stvoriti slike izuzetne nježnosti i dostojanstva. Kroz objektiv njezine kamere, filmski je oblikovano iskustvo koje je često skriveno od javnosti, čime je publici omogućen dubok i empatičan uvid u svijet protagonistkinja. Ova nagrada potvrđuje njezin status jedne od najtalentiranijih snimateljica svoje generacije.
Intiman pogled u skrivene svjetove
Film “Žene Narodnog fronta” snimljen je u beogradskoj dnevnoj bolnici GAK “Narodni front”, a kroz intiman i nenametljiv pristup otvara prostor iskustvima žena vezanima uz tijelo, ranjivost, sjećanje, traumu, otpornost i, konačno, solidarnost. Kako bi se postigla atmosfera potpunog povjerenja, filmsku ekipu tijekom snimanja činile su samo redateljica Todorović i snimateljica Drndić, što je omogućilo stvaranje sigurne zone u kojoj su se protagonistkinje mogle otvoriti.
Nakon svjetske premijere na prestižnom Santa Barbara International Film Festivalu, gdje je prikazan u službenoj selekciji Artists & Idealists, film je svoju nacionalnu premijeru doživio upravo na Beldocsu. Projekcije su bile iznimno posjećene, a beogradska publika s velikim je zanimanjem dočekala film koji se bavi često prešućenim temama ženskog zdravlja i otpornosti.
Tko je svestrana riječka autorica Maša Drndić?
Maša Drndić svestrana je filmska umjetnica koja se dokazala u različitim ulogama – kao snimateljica, montažerka, redateljica i scenaristica. Nakon što je završila Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci, svoje je znanje usavršila na magisteriju filmske fotografije na cijenjenoj Baltic Film and Media School u Tallinnu u Estoniji. Njezini kratki i srednjometražni filmovi, igrani i dokumentarni, prikazivani su i nagrađivani na brojnim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Osim autorskog rada, Drndić je duboko ukorijenjena u riječku filmsku scenu. Dugo je godina bila umjetnička direktorica Međunarodnog studentskog filmskog festivala STIFF, gdje danas djeluje kao selektorica. Godine 2019. pokrenula je i višemjesečni edukacijski program Nova škola dokumentarnog filma u sklopu udruge Filmaktiv, gdje kao mentorica kontinuirano pruža podršku novim generacijama filmskih stvaratelja.
Regionalna suradnja kao glas nove generacije
Redateljica filma, Ivana Todorović, autorica je niza društveno angažiranih dokumentaraca koji istražuju traumu i iscjeljenje. Njezin rad odražava širi trend jačanja ženskih glasova u regionalnoj kinematografiji, gdje autorice sve hrabrije progovaraju o zanemarenim socijalnim temama. Uspjeh filma “Žene Narodnog fronta” primjer je uspješne transnacionalne suradnje koja filmovima s ovih prostora omogućuje da dopru do međunarodne publike. Stil filma oslanja se na tradiciju opservacijskog dokumentarca, karakterističnog za balkansku kinematografiju, koji autentičnim i empatičnim pristupom prikazuje stvarnost bez uljepšavanja.
Ovaj trijumf na Beldocsu nije samo priznanje za izniman talent Maše Drndić, već i potvrda da priče o ženskoj solidarnosti i otpornosti, ispričane s poštovanjem i umjetničkom vizijom, imaju snagu odjeknuti daleko izvan regionalnih
