Dlan mu je bio mekan i topao, a stisak čvrst. Otvorio joj je vrata, kao pravi kavalir, a zatim je obišao auto i sjeo s druge strane. Naravno, sjeli su straga, a Siniša je bez riječi otisnuo crnu krstaricu niz cestu.
Audi je bio udoban i prostran, još je mirisao po novim presvlakama. Primijetila je da joj je nekakav končić pao na najlonkom prekriveno koljeno pa ga je otresla na pod, pitajući se na trenutak smije li uopće bacati svoje končiće na pod ovako finog auta.
“Vaše poduzeće Vas sigurno jako voli kad šalje ovakav auto po Vas.”
“I bolje da me voli… Ja sam direktor… Evo vam vizitka.”
“Hvala… O, poslovna informatika? Zvuči jako pametno.”
“Nije sve u pameti… Ima nešto i u šarmu.”
Nasmijala se i prebacila lijevo koljeno preko desnog, glatki materijal čarapa kliznuo je s jedva čujnim šumom, tišim od Viktorovog neplaniranog uzdaha. Namjestila je rub suknje i upitala:
“Koristite li se šarmom da zavedete klijentice?”
“Na žalost, trenutno imamo samo jednu klijenticu… Ostalo su sve klijenti.”
“A čime se ta klijentica bavi?”
“Prodajom kozmetike. Zastupnica za Eucerin.”
“Ajme! Pa to je moja krema.”
“Ozbiljno?”
“Da, mažem ruke s njom.”
“Mogu pogledati?”
Uz damsku gestu pružila mu je lijevu ruku. Uzeo je njene prste, podignuo dlan pred svoje lice i praveći se jako ozbiljnim stao proučavati, prelazeći kažiprstom preko njene kože. Osjetila je ugodne trnce kako joj se penju uz leđa, prema vratu, i toplinu kako joj prožima utrobu.
“Da… koža je meka, glatka… bez oštećenja ili napuknuća… Rekao bih svilenkaste teksture. Topla je, što nam govori o dobroj cirkulaciji…”, govorio je tiho, a zatim je primaknuo ruku još bliže, tako da su Lidijini prsti ovlaš dotaknuli njegov svježe izbrijani obraz, “…a čak i miriše vrlo senzualno”, zaključio je. “Morat ću pohvaliti klijenticu kad je idući put sretnem.” Prešao je preko njenog dlana i njeni su se prsti savili, kao da imaju vlastitu volju, dotičući ga, produžavajući kontakt. Neznatno, ali i neupitno.
“Uglavnom, zadovoljna sam kremom.”
“To mi je jako drago čuti.” Viktor je zadovoljno zadržao pogled na njenim plavim očima i zavjerenički rekao:
“Imam jednu tajnu… klijentica mi je dala neke uzorke novih losiona za tijelo… nešto krajnje ekskluzivno i glamurozno… imam ih u stanu. Navodno se radi o vrhunskim formulama… bilo bi ih šteta ne spojiti s vrhunskim tijelom.”
“Zvuči zamamno.”
“Onda, pristajete?”
Na trenutak je zadržala dah i stisnula usne:
“Sada sigurno ne. Ipak bih najprije pošla kući.” Pogledala je kroz prozor, pored njih su promicale jednolične fasade i štrkljavo bilje javnih površina u stambenom naselju.
“No… u svakom slučaju… poziv vrijedi.”
“Onaj broj s vizitke isto vrijedi?”
“Naravno.”
Audi je Lidiju ostavio ispred nebodera, jednog od betonskih relikata socijalističke arhitekture. Ulazna vrata bila su metalna, s napuklim staklom armiranim žičanom mrežom. Ispred ulaza se osjećao zadah urina pa je pružila korak i ušla u škripavi lift s nabubrenim linoleumom na podu. Prepustila se ljuljuškanju dok su je kablovi dizali u visinu, pogledom prelazeći preko hijeroglifa markerom nacrtanih na jeftinoj šperploči, izvitoperenoj od vlage, vremena, udaraca i dokone torture upaljačima i opušcima. Uz potmuli udarac, lift se zaustavio na četrnaestom katu. Izlazeći iz njega, tek je na trenutak zastala kako bi iz džepa izvadila vizitku i ispustila je u međuprostor između kapsule lifta i betonskog praga četrnaestog kata. Kartončić korporativnih boja nestao je u bezdanu okna, a ona je nastavila prema vratima stana, brišući iz misli atraktivnog stranca, njegov topli osmijeh, mekane ruke, skupi auto i ekskluzivnu ponudu. Kao da se nikad nije dogodilo… uostalom… Osvrnula se oko sebe. Iz susjednog stana vrištala su djeca. Ispod je netko lupao vratima, čule su se psovke.
…zar se takvo što uopće može dogoditi?
Pritisnula je izgrebano zvono, uhvatilo je iz druge. Na vratima se pojavio bucmasti tip s naočalama, u trenirci i šlapama, raščupane kose, s trodnevnom bradom.
“Hej”, rekla je umorno.
“Hej.” Raširio je ruke i zagrlio je čvrsto. “Falila si mi.”
“I ti meni”, zaronila je lice između njegovog obraza i vrata, udišući poznati miris, “jako, jako.”
Poljubio ju je u obraz. Njegova brada ju je bockala, ali bilo joj je drago. Pomaknula se i utisnula mu dugi, vlažni poljubac na usne. Uzdahnula je duboko i iskreno rekla:
“Tako mi je drago što sam doma.”
David Šnajder
