Kroz Noosu i Hervey Bay

182

Njemica Linda koju sam upoznala u Byron Bay-u bila je smještena u istom hostelu kao i ja, pa smo zajedno putovale do Noose. Hostel je opet bio izvan centra  do kojeg je bio organiziran besplatan hostelski prijevoz. Noosa ima samo jednu glavnu ulicu u kojoj je smješeno puno butika, restorana i kafića, kao i galerija i sve izgleda dosta luksuzno. Najveća atrakcija Noose je prelijepa priroda koja ju okružuje i Nacionalni park sa zaštićenim uvalama, surferskim pješčanim plažama i prelijepim obalnim pejzažima. To popodne smo se Linda i ja prošetale po glavnoj plaži, a navečer smo se zajedno sa još nekim curama koje smo upoznale u hostelu spustile do plaže ispod hostela. Sjele smo na pijesak i tako nekih pola sata promatrale valove koji su se kovitlali pod vjetrom ispod neba prepunog zvijezda. Dok mi je vjetar viorio kosu promatrala sam nebo koje je na Južnoj polutci izgledalo nekako veće, a kako smo bile u potpunom mraku obasjane samo svjetlošću mjesečine i zvijezde su izgledale neobično sjajno, opet me je ulovio onaj ushit koji su u meni izazivali novi doživljaji i prizori. Pronašla sam konstelaciju Južnog križa koji se vidi samo s Južne polutke i prepustila se osjećaju potpune opuštenosti i zadovoljstva koje je donosio svjež oceanski zrak.

Početni dio na ulazu u Nacionalni park Noosa pogodan je za vožnju kajakom

Ujutro sam s Lindom otišla u šetnju Nacionalnim parkom. Na ulasku smo svratile u informativni centar gdje svakog dana objavljuju gdje su toga dana viđene koale. Toga dana viđene su na stablima nedaleko centra, no iako smo pozorno gledale nismo uspjele vidjeti nijednu. Staza za šetnju je većinom vodila uz obalu uz nebrojene pješčane plaže i preko brda s kojih se na plaže pružao predivan pogled. Kako sam u podne kretala dalje prema sjeveru shvatila sam da nam je trebalo malo više vremena nego što smo mislile i kad smo došle do zadnje plaže iznad koje je bio hostel pozdravila sam se s Lindom i požurila da stignem na vrijeme. Plaža je bila ogromna i iako se iz daljine činilo da mi neće trebati dugo da dođem do hostela, pijesak ispred mene samo se nastavljao unedogled, a izlaz na sredini plaže koji je vodio do hostela nikako da se pojavi. No ipak sam stigla i to zadnji čas, da zgrabim ruksak i odjavim se iz hostela.

Plaža u Noosi na kojoj se nalazi izlaz iz Nacionalnog parka i iznad koje je bio smješten moj hostel

Popodnevna vožnja u autobusu dobro je došla za odmaranje, a kad sam stigla u Hervey Bay sišla sam na velikom parkiralištu uz supermarket gdje me je čekao kombi hostela. Na stablima posađenim usred betona stvaralo je buku na stotine papigica koje su uobičajeno kriještale pred zalazak sunca. Još uvijek mi je bio čudan taj prizor neuobičajenog rituala papigica u smiraj dana koji me ujedno podsjećao koliko sam zapravo daleko od kuće i svega poznatog.

Pandanus palme karakteristične su za tropska i suptropska područja i u tom dijelu Australije ima ih puno. Imaju prepoznatljivo korijenje koje izvire iz debla iznad zemlje i održava ravnotežu često jako razgranatom gornjem dijelu na kojem rastu teški plodovi.

Bila sam jedina u kombiju, a dočekao me prostrani hostel sa ogromnim recepcijom, hodnicima, kuhinjom, a i sobe su bile velike. Djelovao je potpuno prazno i atmosfera je bila nekako mračna. Uopće mi se nije svidio. Na recepciji je bila neka srednjovječna žena, a na baru su visili neki lokalni pijanci. Sutradan sam trebala krenuti na trodnevnu turu džipovima po najvećem pješčanom otoku na svijetu, Fraser Islandu. Kad mi je recepcionerka rekla da budući da sam ja jedina za tu turu iz njihovog hostela, neću ići s njihovom turom nego su me ubacili u turu drugog hostela koji će doći po mene u šest ujutro, raspoloženje mi je još više splasnulo. Sablasni hostel, tko zna kakva me to druga tura čeka i da li će biti ista kao ova na koju sam trebala ići…svašta mi se vrzmalo po glavi. Žena je rekla da budući da su ostali koji idu na turu svi već u drugom hostelu, oni će navečer ići zajedno u kupovinu hrane za otok, a ja ću im dati novac kad im se pridružim ujutro. Rekla je da samo kupim piće.

Obitelj ide na surfanje u Nacionalnom parku Noosa

Otišla sam prošetati po glavnoj ulici uz ocean i ona je djelovala napušteno, osim pokojeg prolaznika i nekoliko ljudi po barovima. Hervey Bay u to doba, sredinom svibnja, bio je izvan glavne turističke sezone koja počinje u lipnju kada rijeke turista dolaze gledati kitove koji u se u to doba skupljaju u kanalu između Hervey Baya i Fraser Islanda. Izvan sezone većina samo prolazi kroz grad na odlasku i po povratku s Fraser Islanda. Kupila sam nešto za piće u obližnjem dućanu i vratila se u hostel, skuhala si večeru u potpuno praznoj kuhinji i dalje se osjećala kao Pale sam na svijetu. Dvije cure koje sam upoznala u sobi upravo su se vratile sa Frasera i rekle su da im je bilo super. Unatoč tome  nisam puno očekivala. Otišla sam rano u krevet i brzo zaspala. Sutra je novi dan.

Foto&text: Nola

Sljedeći blog pročitajte u petak 2.11.2012.

Komentari