Kapitalistički realizam

168

Kapitalizam se poslije 1989. predstavlja jedinim realističkim političko-ekonomskim sustavom. Kakvi su učinci tog „kapitalističkog realizma“ na rad, kulturu, obrazovanje i mentalno zdravlje? Je li moguće zamisliti alternativu kapitalizmu koja nije neki povratak na diskreditirane modele državne kontrole?

„Nemojmo okolišati: Fisherova iznimno čitljiva knjiga jednostavno je najbolja dijagnoza situacije u kojoj se nalazimo! On primjerima iz svakodnevnoga života i iz popularne kulture, ali ne žrtvujući teoretsku strogost, iznosi bezobzirni portret naše ideološke bijede. … Kapitalistički realizam otrežnjujući je poziv na strpljiv teoretski i politički rad.“ Slavoj Žižek

„Mark Fisher je majstorski kulturni dijagnostičar, a u Kapitalističkom realizmu on razmatra simptome naše trenutačne kulturne nelagode. … Ta knjiga pruža briljantnu analizu prodornoga cinizma u koji smo se izgleda zapleli, i čak nudi izglednost lijeka protiv njega.“ Steven Shaviro

„Mark Fisher, poznat kao bloger k-punk, u svojoj prvoj knjizi Kapitalistički realizam analizira aktualnu postideološku halucinaciju koja nas uvjerava da su postavke neoliberalizma, s njegovom poslovnom ontologijom i tržišnim staljinizmom, (prirodno-sudbinske) danosti, a ne „kulturne“ konstrukcije. Fisher definira kapitalistički realizam kao sveprožimajuće ozračje koje određuje kulturnu proizvodnju, regulaciju rada i obrazovanje, kao nevidljivu barijeru koja ograničava naše mišljenje i djelovanje.“ Zoran Roško

Mark Fisher je pisac, teoretičar i predavač. Njegovi se tekstovi redovito pojavljuju u časopisima Frieze, New Statesman, The Wire i Sight & Sound. Jedan je od utemeljitelja Odjela za istraživanje kibernetske kulture. Danas je gostujući predavač u Centru za kulturne studije na Goldsmithsu, Londonsko sveučilište, i mentor iz filozofije u City Literary Institute u Londonu. Njegov se blog može pronaći na http://k-punk.apstractdynamics.org. Oženjen je i živi u Suffolku.

Izvadak iz knjige

„Kapitalistički realizam“ nije izvorna jezična kovanica. Njome se još 1960-ih služila skupina njemačkih pop-artista te Michael Schudson u svojoj knjizi iz 1984. Advertising, The Uneasy Persuasion, a i jedni i drugi su iznosili parodijske aluzije na socijalistički realizam. Ono što je novo u vezi s mojom uporabom tog termina jest njegovo opsežnije – čak neumjerenije – značenje. Kapitalistički realizam kako ga ja razumijem ne može se ograničiti na umjetnost ili na kvazipropagandistički običaj na koji funkcionira oglašavanje. On je više nalik prožimajućoj atmosferi, koja uvjetuje ne samo proizvodnju kulture već i reguliranje rada i obrazovanja, a ponaša se kao neka vrsta nevidljive barijere koja ograničava misao i djelovanje.

Ako je kapitalistički realizam toliko bešavan i ako su postojeći oblici otpora tako beznadni i nemoćni, odakle može doći djelotvorni izazov? Moralna kritika kapitalizma, naglašavajući načine kojima uzrokuje patnju, samo pojačava kapitalistički realizam. Siromaštvo, glad i rat mogu se prikazati kao neizbježan dio realnosti, dok se nada da bi se ti oblici patnje mogli eliminirati lako može opisati kao naivni utopizam. Kapitalistički realizam može jedino biti ugrožen ako ga se prikaže nedosljednim ili neodrživim; ako se, takoreći, pokaže da tobožnji „realizam“ kapitalizma nije ništa takvo.

Ljevak, knjige bez granice!

Komentari