Još nije vrijeme

96
Choy

Wayson Choy u ovoj knjizi donosi intimnu i nadahnjujuću ispovijest čovjeka koji se dvaput suočio sa smrću, i oba puta joj se othrvao uz pomoć i podršku bliskih ljudi koji su mu pružili razlog za život. Wayson Choy preživio je 2001. godine srčani udar. Dok je ležao u bolničkoj sobi na aparatima što su ga održavali na životu, tek povremeno dolazeći k svijesti, Choy je čuo glasove predaka kako ga opominju da će, ako se ne oženi, jednoga dana umrijeti sam. Pa ipak, Choy se tijekom svoje kušnje ni u jednom času nije osjećao usamljeno: muškarci i žene, stari i mladi, iz svih kultura i etničkih zajednica, bdjeli su uz njega dok se nije oporavio. Kada ga je četiri godine

kasnije srce ponovno izdalo, upravo je snaga njegove povezanosti s tim ljudima, iskovana kroz bezbrojna plemenita djela, vratila Choya u život. Ova je knjiga strastven, dojmljiv i dirljiv prikaz važne uloge obiteljskih veza u čovjekovu životu – samo što u Choyevu slučaju to nije bila obitelj koju povezuju krvne veze nego veze uzajamnog razumijevanja i ljubavi. Knjiga slavi ljubav prema životu i poziva da se radujemo i budemo zahvalni na svakom novom danu koji proživimo.

“Novi memoari proslavljenog romanopisca Waysona Choya opisuju ne jedno nego čak dva iskustva bliskog susreta sa smrću. Koristeći se suzdržanim i objektivnim pristupom, Choy izlaže dramatičan niz događaja kroz neočekivan filter mirnoće, naglašavajući teme obitelji, doma i krhkosti koju donosi starenje. Choy izbjegava melodramatičnost i odlučuje se za činjenični ton, što slikama koje izabire daje još veću izražajnost I ljepotu. On vrlo vješto dočarava nadrealnost bolničkog iskustva, uključujući i halucinacije koje prate njegov mukotrpni oporavak. Choy pokazuje da svijest o tijelu i rizicima koje je izloženo ne može čovjeka poštedjeti svake opasnosti. U ovoj simpatično nepretencioznoj prozi Choy dočarava ljepotu i nesavršenost ljudskog života.”

Quill&Quire

“Bojao sam se da će mi pisanje memoara o životu i susretima sa smrću biti komplicirano i teško, da će, budući da nisam religiozan u tradicionalnom smislu, biti ispunjeno nesigurnošću i nedoumicama. Međutim, nakon duge inkubacije i promišljanja prevladao je pripovjedač u meni: u priči sam pronašao smisao, postupno sam postao svjestan da u shvaćanju života kao svakodnevne avanture ima puno radosti i svrhe, da takav način života sadrži niz prosvjetljujućih iskustava.”

Wayson Choy, o iskustvu pisanja knjige

Još nije vrijeme

WAYSON CHOY je za svoj prvi roman The Jade Peony osvojio 1995. godine nagradu Trillium Book. Roman All That Matters osvojio je istu nagradu 2005. godine, a ušao je u najuži izbor za Giller Prize. Sa svojom memoarskom prozom Paper Shadows Choy je ušao u uži krug kandidata za Governor General’s Award i Charles Taylor Prize a osvojio je Edna Stabler Award u kategoriji kreativne publicistike.

Komentari