Forum Zoom

369

Nema puno otkad je pokrenut jedna gotovo nježna rasprava o duhovnim izvorima koji nadahnjuju…Osim što vas pozivamo da se uključite i pročitate, pronađete nešto za sebe, pozivamo vas i na to da pronađete svoj duhovni izvor u životu…ako već niste.

-Ovu sam temu zamislila kao mjesto na kojem možemo predstavljati djela i njihove autore koji nas informiraju, podučavaju i nadahnjuju na duhovnom putu.
Trenutno se bavim Juliusom Evolom i njegovom Hermetičkom tradicijom.
Njega sam prvenstveno upoznala kao pjesnika i sad sam se slučajno dočepala njegovog već spomenutog djela, koje je, meni osobno, pošto mi je hermetička tradicija još uvijek strana, dosta komplicirano. U njemu do u najstinije detalje iznosi simboliku i principe na kojima se temelji alkemija.
Ponajprije moraš sa sebe strgnuti ovaj ogrtač koji nosiš, ovaj ogrtač neznanja,, izvor svekolikog zla, okov iskvarenosti, uže tame, živu smrt, leš osjeta, grob koji za sobom vučeš, razbojnika u tvojoj kući koji te mrzi kroz stvari koje voli, a nanosi ti ti zlo kroz stvari koje mrzi.

-Izvori koji su me nadahnuli sad … puno ih ima, da ne nabrajam sada sve…
– većina knjiga od Arthura C. Clarke-a
– Plave Ptice – David W. Frasure
– Čuda se ipak događaju – psihologija pozitivnog mišljenja – Rijavec, Majda
– Kako iskoristiti zakonitosti uma – Murphy, Joseph
– Umijece ljubavi – Fromm, Erich

-Dok ne postanemo sami sebi izvor najvećeg nadahnuća samo ćemo pričati o sočnim plodovima drugih. Tko voli priču taj nek priča. Tko voli život, taj nek živi.

-Osobno me nadahnjuje knjižica “Nasljeduj Krista” koju je napisao njemački redovnik, mistik i duhovni pisac Toma Kempenac (1380. – 1471.) u 15. stoljeću.
Klasično djelo katoličke duhovnosti, knjiga puna Ljubavi i Duha, univerzalnih vrijednosti i nade koje nalazimo u Kristovu nauku. Bezvremenske teme obrađene su u obliku promišljanja ili kao kratki razgovori (monolozi i dijalozi) s Bogom uz popratnu molitvicu.

par redaka iz knjige:
Sretan onaj koga istina poučava, sama, ne pomoću slika i prolaznih glasova, nego onako kakva jest. Naše nas mišljenje i naš osjećaj često vara i malo toga vidi. Što koristi mnogo se baviti skrivenim i tajnim stvarima radi kojih nećemo biti ni ukoreni na sudu, ako nismo za njih znali? Velika je ludost što se mi, zanemarivši korisne i potrebne stvari, bavimo suvišnima i štetnima: oči imamo, a ne vidimo.

Velika je mudrost ne biti nagao u činima, niti ustrajati tvrdokorno kod vlastitog mišljenja. Amo spada i to da ne vjerujemo svakoj ljudskoj riječi, niti da ono što čujemo ili povjerujemo odmah drugima saopćimo. Savjetuj se s mudrim i savjesnim čovjekom; i radije se daj poučiti od boljega, nego da slijediš svoje pronalaske. Čestit život čini čovjeka mudrim u Bogu i iskusnim u mnogome. Koliko bude tko ponizniji i Bogu podložniji, toliko će biti u svemu mudriji i smireniji.

Mogli bismo imati mnogo mira kad se ne bismo htjeli baviti tuđim riječima i djelima, niti onim što na nas ne spada. Kako može ostati dugo miran onaj koji se miješa u tuđe poslove? Koji traži vani zadjevice? Koji se slabo ili rijetko sabere u nutrini? Blago priprostima, jer će uživati mnogo mira!

-Kad smo već kod katoličkog misticizma, onda zgrabite Oblak Neznanja (Nespoznatljivosti) ili the Cloud of Unknowing anonimnog redovnika iz 14.stoljeća. Genijalni teoretski i praktični manual apofatičkog misticizma – misticizma negacija (put via negativa) i apofatičke molitve koja uvelike podsjeća na meditativne tradicije istoka.

-Nezaobilazna literatura za svaku malo suptilniju dušu – Bela Hamvas.
Neću mnogo govoriti o njemu, pošto o njemu postoji već topic na književnosti, a ako se ne varam i na filozofiji, samo kao mali podsjetnik na izuzetno inspirativnu literaturu.

-Također, jedan domaći autor, kojega je teško svrstati u bilo kakav žanr duhovni, filozofski, kulturno teoretsko-analitički, antropološki, ali ja ga osobno ćutim kao vrlo moćnog i koji je kao takav u meni na svoj bizaran način potaknuo na razmišljanje o stvarnosti i unutrašnjem životu i kojeg sam već bezbroj puta preporučila i citirala na ovom forumu, ali dobre stvari nije na odmet ponoviti više puta. Ako se dobro sjećam, mislim da je ova knjiga uspoređena sa padom kroz zečju jamu.

Dakle radi se o Zoranu Rošku i knjizi Paranoidnije od ljubavi, zabavnije od zla

-Danas sam kupila Oblak neznanja & Knjigu povjerljivih savjeta. Našla sam na Wikipediji o knjizi, pa veli: Leonard Cohen references “The Cloud of Unknowing” in the 1979 song “The Window”(of Recent Songs). Nisam još stigla niš čitat, malo mi se čini jednostavnom, naučena sam na autore ko Meister Eckhart gdje se moraš malo više koncentrirat.

Al evo od tog nepoznatog autora:

Iz »Knjige povjerljivih savjeta«, 14. stoljeće:

»…Dobro je rečeno, da čovjek prirodno želi znati. Opet, istovremeno također je istina, da ga nikakva količina prirodnog ili stečenog znanja neće učiniti osjetljivim za duhovnu spoznaju Boga, jer je to čisti dar milosti.
Pa tako te nukam: idi radije za spoznajom nego za znanjem. Zbog oholosti znanje može često prevariti, no ta skladna, vjerna ljubav neće te razočarati. Znanje je sklono pobuditi taštinu, dok ljubav gradi, oblikuje. Znanje je puno muke, a ljubav odmora…«

To mi se sviđa. Ko kaj vele i drugi autori, pa i Bela Hamvas koji sam tolko zna :D, da znanje može bit oblik sakupljaštva koji hrani ego…

-Uzela sam si i Knjigu mističkih poglavlja – volim si pročitat tak neke zgodne misli kad nemam volje za nekaj većega – tak imam i knjižicu iz edicije Misli od Sv. Augustina, Sv. Ivana od Križa i Sv. Franje Saleškog. Toplo preporučam.

-Mihaly Szentmartoni, Psihologija duhovnog zivota. Odlicno preslikavanje psihologije na svakodnevni duhovni zivot.

Forumašica Ana

Komentari