Uluru – Australija
Goran Subašić mnogo poznatiji kao Veliki Gogo, iznimno je svestrana i zanimljiva osoba. Ukratko, on je diplomirani inženjer pomorskog managmenta, koji glazbom financira svoja raznolika putovanja i putem medija donosi svoje avanture do čitatelja.
„Diploma mi je priskrbila jedino to da me ljudi, u potpunoj zabludi, ozbiljnije shvaćaju. Glazba me ispunjava, a i financijski je dovoljno isplativa za sve moje potrebe koje nisu velike (uzevši u obzir način mojih putovanja – stopiranje, couchsurfing, tjestenina kao hrana, pivo i vod(k)a kao piće,haha). Volim astronomiju, povijest, mistiku(uvjetno rečeno), naravno, glazbu i putovanja, dobru knjigu, dobar trening u teretani i burek od sira.“
Možete li se sjetiti najranijeg trenutka u životu kada ste poželjeli negdje otputovati?Je li postojao neki događaj ili osoba koja Vas je potakla da putujete?
Još kao sasvim mali volio sam astronomiju i razmišljao o mjestima koja su toliko daleko da to uopće ne možemo percipirati. Kada sam malo odrastao, shvatio sam da do tih mjesta zasad neće biti moguće doći pa sam se „ograničio“ samo na našu planetu, haha.
Ako bih spominjao osobu koja me potakla da putujem, to bi bio moj otac (koji je nedavno otputovao na najmističnije putovanje) s kojim sam gledao sve one puste dokumentarne i putopisne serije na televiziji i koji je bio čak i veći životni entuzijast nego što sam to ja. Druga osoba je zasigurno Stipe Božić i njegov serijal „Sedam vrhova“. U jednoj epizodi Stipe je sjedio iznad drevnih ruševina Machu Picchu-a u Peruu i tada sam ocu rekao: „i ja ću ići ovdje“ – dvije godine poslije sam i otišao.
Peru – Machu Picchu
Koje su najudaljenije točke koje ste posjetili? Gdje ste sve bili?
Prošao sam 6 kontinenata i mnoštvo zemalja koje nisam brojao upravo iz razloga da mi putovanja ne bi postala neka vrst osvajanja i teško je u toj plejadi država izdvojiti neko posebno mjesto, ali ako spominjemo najdalje točke, na istoku je to vjerojatno Novi Zeland (12 sati vremenske razlike od Hrvatske) – jedino mjesto udaljenije od Hrvatske gdje sam mogao ići jest otočna država Kiribati. Na zapadu bi to moglo biti otočje Galapagos koje je u sklopu države Ekvador.
Galapagos – Ekvador
Koje je Vaše najdraže, a koje „najluđe“ putovanje?
Jako je teško odgovoriti na ovo pitanje jer svako putovanje mi je jako drago. Najdraže mi je vjerojatno prvo veliko putovanje jer taj osjećaj prvog puta je teško ikada više ponoviti. Upravo zato putnici – avanturisti sve radikalnije i ekstremnije putuju jer žele osjetiti ono uzbuđenje i onaj adrenalin prvog velikog putovanja gdje vam je sve bilo novo i neviđeno. Iako su sva putovanja bila jako “luda“ na najluđem putovanju još nisam bio, ono će se tek dogoditi.
Bahami
Često kažem da mi dva mjeseca na putu zamijeni barem četiri godine života kod kuće jer događanja na putu ima pregršt. Koju anegdotu izdvojiti? Možda penjanje do baznog logora Annapurne(Himalaja-Nepal) u rebatinkama, bez vreće za spavanje i šatora na ekstremno niskim temperaturama, ili pak život s Indijcima u džungli u ašramu, ubijanje zmije koju sam pojeo za večeru, ronjenje bez dozvole s morskim psima i ostalim morskim stanovnicima na Galapagosu, visinska bolest na usponu u Andama…
Annapurna – Nepal
Pošto jednu moram izdvojiti neka to bude ona o preprodaji kokaina u zatvoru San Pedro u Boliviji. Dakle, želio sam posjetiti zloglasni zatvor San Pedro u glavnome bolivijskome gradu La Pazu – pošto je u Boliviji korupcija gotovo veća nego u Hrvatskom saboru, zajedno s još trojicom avanturista potplatio sam stražare, upravu zatvora, vodiča(koji je ujedno i zatvorenik) te par tjelohranitelja – zatvorenika, sve skupa – cirka 100kn.
Ušavši u zatvor(inače, zatvor je otvorenog tipa gdje se zatvorenici veći dio dana slobodno šeću, a ćelije kupuju), predstavio nam se naš vodič koji je rekao da služi zatvorsku kaznu već četiri godine zbog preprodaje kokaina i prvo pitanje koje je postavio bilo je: tko želi kupiti najčišći kokain na svijetu? Iako smo svi ostali pomalo konsternirani, dvije ruke su se ipak podigle(ah ti avanturisti).
Naivno sam upitao kako će to izvesti, a vodič je odgovorio da neće on to izvesti, već ja! Mogao sam odbiti, ali bih u tom slučaju izgubio zaštitu tjelohranitelja i vodiča pa bi se ostali zatvorenici vjerojatno malo „poigrali“ sa mnom. Moj zadatak je bio skupiti novac od konzumenata, otići u mračni predio zatvora gdje me je čekao diler svega nekoliko metara od stražara, platiti dileru, uzeti robu te raspodijeliti ju platišama. Sve sam obavio besprijekorno kao da sam rođen za to, možda sam promašio branšu, haha. Jedino što sam putem zagubio jedan gram kojega sam poslije preznojen pronašao ispod nogu jednog od zatvorenika, no to je već preduga priča.
Taj Mahal – Indija
Koji je prvi blog koji ste napisali? Ocijenite ga objektivno 1-10.
Pa objektivno bih dao ocjenu barem 11, haha. Ma teško je ocjenjivati svoj rad, to bih ipak prepustio drugima. Blog sam počeo pisati još davno, ali nisam mnogo napisao – da citiram Bukowskog: ambicije su mi sputane lijenošću. Pišem kolumne za lokalni tjednik i portal, a jedno vrijeme sam pisao i za časopis Klik te za još neke portale. U procesu sam pisanja knjige, ali da ne bih ponovno citirao Bukowskog, reći ću samo da će,nadam se, biti zgotovljena prije moje smrti,haha.
Koja je najveća lekcija koju ste naučili na putu?
Ima ih više:
1. Nikad nemoj vršiti veliku nuždu noću na otvorenome u snijegu na temperaturi od -20 stupnjeva!
2. Ako putuješ jugoistočnom Azijom, lijepe cure katkad nisu cure.
3. Ako ikad zatrebaš pomoć bilo gdje na svijetu – svugdje postoje dobri ljudi koji će ti pomoći.
Imate li uzora?
Možda zvuči arogantno, ali nemam uzore. Želim pronaći svoj put pa kakav god on bio i pri tome se ne želim ugledati na nikoga drugog. Najveća je avantura ne slijediti tuđe tragove, nego praviti nove, svoje. Ne mora to nužno biti na nekom putovanju, avanturi – čovjek ima mozak, može razmišljati i maštati, a mozak ga može odvesti gdje noga nikad ne može stupiti.
Ali ako baš inzistirate na nekom odgovoru – najbliže tom pojmu bi bio već spomenuti Stipe Božić.
Da možete sa sobom na put odvesti jednu osobu, tko bi on/ona bio/la i gdje biste išli?
Kad bih mogao, poveo bih oca sa sobom na put u Indiju ili Egipat, ali to nažalost više nije moguće.
Na duga i daleka putovanja uvijek idem sam i takav način putovanja mi je najdraži. Kompromisi ne postoje, radiš u datom trenutku upravo ono što želiš raditi. Ako želiš ostati u nekom mjestu duže, jednostavno ostaneš, ako ne želiš, ideš dalje – nikome se ne moraš opravdavati niti ikoga pitati što on misli gdje i na koji način dalje. Jednostavno radiš što ti paše.
Bajkoviti Hobbiton – Novi Zeland
Naravno, na putovanjima upoznam mnoštvo ljudi s kojima čak i neko vrijeme putujem dok to svima odgovara. Prijateljski se razdvojimo kada se ne složimo oko nastavka puta.
Ali ja ustvari ipak imam jednog suputnika koji je uvijek sa mnom. Naime, majka mi je dala malenu figuru bijeloga mišića da me čuva na mojim putešestvijama. Nazvao sam ga miš Mišo i uvijek kad mi je teško posegnem rukom u džep i stisnem Mišu u šaku – instant osjetim olakšanje.
Postoji li zemlja kojom biste mogli zamijeniti Hrvatsku?
Samo ću reći da je inicijativa „U ime obitelji“ u Hrvatskoj skupila preko pola milijuna potpisa.
Jeste li se ikad zatekli u opasnosti?
Jednom su me opljačkali na granici Perua i Ekvadora, no nisam puno oštećen jer sam se obranio otvaračem za šampanjac(?!) glumeći ludog Hrvata pobjeglog iz rata u potrazi za svojom familijom u Južnoj Americi. Umnogome je pomoglo i što sam donekle znao španjolski jezik. Bilo je i bijega pred tajlandskom tuk-tuk mafijom, gotovo kobnih uspona po Himalaji i Andama, te potencijalno opasnih situacija u Gvatemali, Argentini, Brazilu i Meksiku, ali sve to zasjene predivni trenuci na putu.
Kambodža
Pišete kolumnu, svirate, putujete, održavate predavanja…kako stižete sve?
Svi koji me poznaju dobro su upoznati mojom neorganiziranošću tako da se i ja čudim kako sve uspijem stići. Eto, izgleda da se oboje pitamo isto pitanje.
Savjet za one koji će se uputiti na put?
Najbolji savjet bi bio da ne uzimaju ničije savjete(pritom ne mislim na one praktične savjete). Doživite svoje putovanje na svoj način i ne pratite ničiji put – načinite svoj vlastiti. Ne razmišljajte previše, a strah i negativne misli ostavite kod kuće, tada vam se ništa loše ne može dogoditi, a ako se i dogodi, uvidjet ćete da to na kraju uopće nije bilo loše.
Razgovarala: Ana Vuković
Foto: Goran Subašić
Facebook stranica: Veliki Gogo
Bend Velikog Goge – Fenix
