S početkom u 2015. godini pa do danas u Europi se vrlo uporno i nažalost uspješno širi epidemija ospica – bolesti za koju se vjerovalo da je cijepljenjem većim dijelom iskorjenjena, a prije cijepljenja od nje je umiralo 15 od 20 djece. Zbog nedovoljne procijepljenosti stanovništva epidemija je izazvala nekoliko teških slučajeva sa smrtnim ishodom, koji su pogodili djecu i mlađe odrasle osobe što je inače neuobičajena situacija. U čak 14 europskih zemalja tijekom samo prva dva mjeseca 2017. zabilježeno je više od 1500 slučajeva ospica zbog sve većeg broja necijepljenih osoba, uključujući i Hrvatsku. Podatak Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) pokazuje kako se u zadnjih šest godina broj cijepljene djece cjepivom protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MPR), čija se prva doza daje djeci u drugoj godini života, smanjio za šest posto. Izrazito je alarmantna situacija u Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, gdje je prosječno cijepljeno samo 65 posto djece.
Ospice – izuzetno opasna bolest
U vrijeme kad je od ospica obolijevalo 20.000 djece godišnje, posljedično je umiralo između desetero i dvadesetero djece. Statistika Zavoda pratila je posljedice morbili virusa od 1954. godine pa je iz nje vidljivo koliko je u pojedinim godinama bilo oboljelih i umrlih. Najviše je smrtnih posljedica bilo 1964. godine, čak 30 na 14.866 oboljelih. Četiri godine kasnije, 1968., uvedeno je obvezno cijepljenje, da bi 1975. godine ospice u tadašnjoj državi bile iskorijenjene. Sve do 21. stoljeća. Kad su se ponovno pojavile – ni mnogi liječnici nisu odmah prepoznali o čemu je riječ jer se u praksi nisu susreli s ospicama!
Teorije zavjere
Prije 15-ak godina javnost je uzdrmao članak u Lancetu u kojem je dr. Wakefield ustvrdio povezanost cjepiva MO-PA-RU s povećanim brojem djece oboljele od autizma, što je i ojačalo antivakcinacijski pokret. Iako je poslije toga niz studija takvu vezu potpuno opovrgnuo, pokret protiv cijepljenja sada već godinama utječe na odluku mnogih roditelja pa odbijaju cijepiti svoju djecu, a liječnike i farmaceute proglašavaju dijelom velikih zavjera. Liječnicima je, s druge strane, pukao film pa sve više pedijatara odlučuje ne primati djecu koja nisu cijepljena, odnosno upućivati njihove roditelje da potraže drugog liječnika za dijete. U HZJZ-u smatraju da su povećanom nepovjerenju prema cijepljenju svakako pridonijeli i brojni nestručni medijski istupi na tu temu. Neki antivakcinacijski aktivisti u svojim kampanjama idu toliko daleko da neodgovorno tvrde da zarazne bolesti nisu iskorijenjene zbog cijepljenja nego zahvaljujući poboljšanim socioekonomskim i higijenskim uvjetima, što jasno demantiraju slučajevi ponovne pojave nekih bolesti poput poliomijelitisa u razvijenim zemljama.
Odredbom članka 40. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, kao jedna od posebnih mjera za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti definirana je obvezna imunizacija protiv određenih zaraznih bolesti. Sukladno Pravilniku o načinu provođenja imunizacije protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se podvrgavaju toj obvezi, određene su aktivnosti koje svaki liječnik treba poduzeti kako bi proveo obveznu imunizaciju.
Kazna za roditelja koji nisu cijepili dijete od 2.000 kuna
Ako se roditelj ili skrbnik po poslanom pozivu odazove u ordinaciju s djetetom ili bez djeteta te izjavi da odbija izvršiti obvezu, liječnik treba uputiti roditelje, koji i nakon svega i dalje odbijaju ili odgađaju izvršavanje obveze, nadležnom epidemiologu na savjetovanje. Ako i dalje odbija imunizaciju, liječnik može sam obavijestiti nadležnog sanitarnog inspektora koji će na osnovu prikupljenih dokaza i evetualno obavljenog nadzora, izdati obavezni prekršajni nalog te kazniti za prekršaj roditelja ili staratelja ako ne izvrši obvezu imunizacije protiv bolesti utvrđene Programom obveznog cijepljenja djece školske i predškolske dobi, novčanom kaznom u iznosu od dvije tisuća kuna. Ako se ne plati ili uloži prigovor, slučaj razmatra Prekršajni sud po žurnom postupku. Sanitarni inspektor o svemu obavještava nadležni Centar za socijalnu skrb i Ured pravobraniteljice za djecu.
Djeca koja nisu cijepljena ne ispunjavaju uvjete za upis u vrtić
Odredbom članka 132. Obiteljskog zakona svatko je dužan prijaviti Centru za socijalnu skrb povredu djetetovih prava, među koje spada i pravo djeteta na skrb o životu i zdravlja pa bi, dakle, i sam liječnik trebao to učiniti, ističu u ministarstvu. Pojasnili su i problematiku oko upisa u vrtić djece koja nisu cijepljenja. Upis u dječji vrtić uvjetovan je urednim cijepljenjem te dijete koje nije cijepljeno, bez obzira na tjelesno i mentalno zdravlje, ne ispunjava sve uvjete za upis u vrtić, jer ugrožava ostalu djecu koja jesu cijepljene, a pogotovo najtežu skupinu djece – one koji zbog drugih zdravstvenih komplikacija nisu kandidati za procjepljivanje. Na taj način, necjepljena djeca i njihovi roditelji svjesno ugrožavaju već teško bolesnu djecu koja se ne mogu zaštiti cjepivima, odrasle koji brinu o mališanima kao i zdravu cijepljenu djecu.
