Poznati riječki stand up komičar Aleks Curać Šarić, gostujući na Radio Rijeci povodom Prvog aprila, otkrio je kako je izvesti jedan od najboljih nastupa u karijeri slomljenog srca, zašto su Riječani najbolja publika i jesu li Hrvati zaista duhovit narod.
„Što god se dešava u životu, ta želja i ljubav prema onome što radim nekako pobijedi u tom trenutku“, tim je riječima poznati stand up komičar iz Rijeke, Aleks Curać Šarić, opisao tajnu svog posla. Gostujući u emisiji Perspektiva, otkrio je da posao komičara nije uvijek smijeh i zabava, pogotovo kada se privatni život ispriječi profesionalnom. Podijelio je i neka od najizazovnijih, ali i najpoučnijih iskustava iz svoje dvadesetogodišnje karijere.
Najbolji nastup nakon prekida porukom
Svaki javni posao nosi teret očekivanja, no malo koji zahtijeva da budete sretni i nasmijani po narudžbi kao posao komičara. Na pitanje je li ikada morao nasmijavati druge dok mu se plakalo, Aleks je ispričao anegdotu koja savršeno oslikava tu borbu.
„Jedan od najdrastičnijih trenutaka dogodio se prije desetak godina. Cura me ostavila preko poruke, a ja sam, dok sam još to procesuirao, morao na put za Sloveniju. Čekao me najveći nastup u karijeri, pred osamsto pedeset ljudi“, prisjetio se. Dok mu je u glavi odzvanjalo „Ajme, majko, što sam napravio, zašto me ostavila?“, morao je stati pred publiku i biti smiješan. „I moram priznati, bio je to jedan od najboljih nastupa koje sam imao do tada. To je dokaz da je ljubav prema ovome stvarno jača od bilo čega“, ispričao je Aleks, dodavši uz smijeh da se nakon nastupa, naravno, „apsolutno raspao“ jer se trebalo vratiti u stvarnost.
Jesu li Hrvati duhoviti? Mitovi i regionalne razlike
U razgovoru se neizbježno nametnulo i vječno pitanje – jesmo li mi kao narod duhoviti? Curać Šarić odlučno razbija popularni mit. „Prati nas glas da Hrvati nisu smiješni i da su naši susjedi Srbi i Bosanci puno uspješniji. Kao osoba koja je nastupala nebrojeno puta u Srbiji i Bosni, mogu reći da nema nikakve razlike. Nasmijao sam Hrvate, Srbe i Bosance. Ljudi su ljudi“, tvrdi komičar, dodajući kako i statistike s društvenih mreža pokazuju da ima velik broj pratitelja iz susjednih zemalja.
Ipak, razlike postoje unutar Hrvatske. Dok Zagreb opisuje kao „najuređenije mjesto“ za komediju gdje gotovo sve prolazi, za Rijeku ima posebne riječi hvale. „Ovo će zvučati kao lokalpatriotizam, ali Rijeka mi je jedan od najdražih gradova za nastupanje. Nije pošteno testirati novu foru u Rijeci jer znaš da će dobro proći“, kaže on. S druge strane, u manjim urbanim sredinama, priznaje, treba biti oprezniji s nekim temama. „Teme poput religije možda nisu baš sklone smijehu, iako nije pravilo. Kao komičar, moraš naći način da nasmiješ ljude gdje god da jesi, to je tvoj posao.“
Granice humora i strah od tišine
A što kada fora ne prođe? Kada umjesto smijeha dobijete samo tišinu? „Nikako se ne izvučeš iz te situacije“, iskren je Aleks. „Moraš jednostavno nastaviti. To se događa, pogotovo kad testiramo novi materijal, i to je ljepota komedije. Ne znaš je li nešto smiješno dok ne izvedeš.“
Objašnjava da se novi materijal ne može testirati na djevojci ili prijateljima. „Mora biti kovan vatrom, pred pravom publikom. Čak i ogromni komičari poput Davea Chappellea ili Jerryja Seinfelda rade istu stvar. Izađu na pozornicu s papirićem i natuknicama pa vide što ima potencijala.“ Granice humora, kaže, postavlja i komičar i publika, a one se najviše pomiču na večerima crnog humora, kada se ide „do kraja“.
Komičarske naočale: svaka situacija je potencijalni vic
Biti komičar znači gledati svijet kroz posebne, „komičarske naočale“. Svaka, pa i najteža životna situacija, postaje potencijalni materijal za nastup. „Dogode nam se stvarno strašne stvari, smrt bližnje osobe ili te udari auto. U tom trenutku ti je grozno, ali jako brzo mozak kaže: ‘E, ovo bi mogao biti dobar materijal’“, objašnjava Aleks. Takav pogled na svijet, dodaje, pomaže i u privatnom životu jer te uči sagledati situacije iz više kutova.
Iako je bio Prvi april, dan kao stvoren za šale, Aleks na kraju razgovora nije htio ispričati vic. Time je samo potvrdio ono o čemu je cijelo vrijeme govorio: stand up komedija je zanat, vještina i profesija koja zaslužuje pozornicu, a ne usputno prepričavanje. Tko želi smijeh, zna gdje ga može pronaći.
