Upravni sud u Rijeci ponovno poništio Rješenje o okolišnoj dozvoli za ŽCGO Marišćina!

49
marišćina
ŽCGO Marišćina

Upravni sud u Rijeci danas je ponovno poništio Rješenje o okolišnoj dozvoli za ŽCGO Marišćina, a temeljem Upravne tužbe koju je podnijela udruga Krizni eko stožer Marišćina.

Udruga Krizni Eko Stožer Marišćina je u kolovozu 2019. godine Upravnom sudu u Rijeci podnijela još jednu Upravnu tužbu protiv Rješenja o okolišnoj dozvoli za ŽCGO Marišćina koje je 08. 08. 2019. godine izdalo Ministarstva zaštite okoliša i energetike. 

Danas 05.02. 2020. godine Upravni je sud ponovno prihvatio argumente iz naše Upravne tužbe i ponovno poništio Rješenje o okolišnoj dozvoli za ŽCGO Marišćina, naloživši da Ministarstvu zaštite okoliša i energetike ponavljanje postupka. 

Upravni sud je tako potvrdio da si Ministarstvo zaštite okoliša i energetike potpuno neovlašteno uzima za pravo tumačiti zakonske odredbe na način koji pogoduje interesima i stavovima male grupice birokrata koji uporno zagovaraju sustav obrade pomiješanog smeća u davno zastarjelim postrojenjima za mehaničko-biološku obradu koja su bila najbolja tehnologija (BAT) prije 30 godina.

Ministarstvo zaštite okoliša i energetike je provelo protuzakonit postupak donošenja Rješenja o okolišnoj dozvoli i to temeljem dokumenta Procjena utjecaja na okoliš, koji je izrađen prema zakonskoj regulativi iz 1994. godine ne mareći za naknadne izmjene zakonske regulative. Taj se dokument zasniva na jedinoj postojećoj Studiji utjecaja na okoliš iz davne 2003. godine i podrazumijeva primjenu tehnologije sortiranja i kompostiranja, a ne obradu pomiješanog smeća u skupom i nefunkcionalnom postrojenju za mehaničko-biološku obradu smeća za koje je izdano Rješenje o okolišnoj dozvoli.       

Naravno, tu nije kraj manipulacijama nadležnog Ministarstva zabluda i obmana. Naime, temeljem Studije utjecaja na okoliš iz 2003. godine donosi se i Rješenje o propisanim mjerama zaštite okoliša i programu praćenja stanja okoliša. 

Međutim, ta dokumentacija nije priložena Stručnoj podlozi temeljem koje se formiraju uvjeti za izdavanje okolišne dozvole, pa se očito prema potrebi mogu napisati bilo kakva Rješenja o okolišnoj dozvoli, jer propisane mjere zaštite zdravlja mještana i zaštite okoliša nitko nikad nije vidio. Važno je samo izdati to Rješenje o okolišnoj kakvo god bilo, tako da bi se formalno zadovoljili barem neki zakonski uvjeti i važeće EU direktive.   

Moguće je i da se rješavanje takvih formalnosti povjeri „stručnjacima“ Ministarstva zabluda i obmana koji ne razlikuju pojmove emisije i imisije, pa se tako Studijom utjecaja na okoliš definira obaveza EMISIJSKOG monitoringa (u točkama B.1.6., B.1.7. i B.1.8. SUO poglavlje Kontrola emisija tvari u zrak iz odlagališta), dok se u obrazloženju plana zadovoljavanja tih istih obaveza u Rješenju o okolišnoj navode mjere IMISIJSKOG monitoringa na Mjernoj stanici Pogled (poglavlje 3.3. Korištene tehnike i usporedba s NRT Stručne podloge). 

Na žalost Rješenje o okolišnoj dozvoli vrvi takvim primjerima očite bahatosti „stručnjaka“ kojima nitko ništa ne može i koji zakonske odredbe provode samo kada to odgovara njihovim interesima.  

Dočekali da Upravni sud još jednom uvaži barem neke od navedenih argumenata i po hitnom postupku poništi i ovo drugo po redu protuzakonito Rješenje o okolišnoj dozvoli. Ovakva presuda zapravo znači da ŽCGO Marišćina radi protuzakonito, pa pozivamo nadležnog Ministra zaštite okoliša i energetike da konačno počne provoditi pravomoćne sudske presude i zatvori ŽCGO Marišćina!“, priopćili su iz Udruge Krizni eko stožer Marišćina.

 

Komentari