Hrvatski kratki film „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ redatelja Nebojše Slijepčevića osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratki film na 77. filmskom festivalu u Cannesu. „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ postao je time prvi hrvatski film s glavnom nagradom na najprestižnijem svjetskom filmskom festivalu, donosi Jutarnji list.
Slijepčevićev film temelji se na istinitom događaju iz rata 1993., tzv. masakru u Štrpcima, kad su srpske paravojne snage iz istočne Bosne zaustavile vlak na pruzi Beograd-Bar i iz vlaka izvele sve putnike muslimanskih imena i prezimena. Jedan jedini putnik se pobunio-ofocir JNA, Hrvat iz kaštela Tomo Buzov. I on je ubijen. Slijepčevićev film pripovijeda taj događaj iz perspektive putnika koji je za razliku od Buzova gledao svoja posla i ostao živ. Njega glumi Goran Bogdan. Film je nastao u produkciji producentske kuće Antitalent.
Zlatna palma za Slijepčevićev film vjerojatno je najveći uspjeh nekog hrvatskog kratkog filma u povijesti. Od 1990. ni jedan hrvatski dugometražni film nije igrao u natjecateljskom programu Cannesa.
“Prije tačno deset godina, na godišnjicu zločina koji su nad putnicima voza u Štrpcima počinili četnici Milana Lukića, Boris Dežulović u Slobodnoj je Dalmaciji, za koju je tada još pisao, objavio “Priču o Tomislavu Buzovu”. Tako se zvao penzionirani oficir JNA, Hrvat iz Kaštela, jedini koji se četnicima suprotstavio dok su probirali muslimane iz voza, i svoju je hrabrost platio glavom. Da nije Borisa Dežulovića, ova priča u novinama ne bi bila ispričana, niti bi se za ime Tomislava Buzova znalo. Deset godina kasnije Nebojša Slijepčević biva nagrađen Zlatnom palmom u Cannesu, za film o čovjeku za kojeg je saznao zahvaljujući članku Borisa Dežulovića. Film je snimio usprkos hrvatskoj kulturi i kinematografiji, jednako kao što je Dežulović svoju priču objavio usprkos hrvatskoj javnosti i novinarstvu. Je li potrebno objašnjavati zašto se po Tomislavu Buzovu u Hrvatskoj (a ni drugdje) nikad ništa neće zvati? Vrijedilo bi o svemu tome promisliti prije nego što izgovorimo prvu rečenicu o “velikom uspjehu hrvatskog filma”. A i bez toga, vrijedilo bi o svemu tome promisliti”, na društvenim mrežama opisao je pozadinu događaja Miljenko Jergović.
Komentari