Autor Klaudio Martinović u razgovoru za Radio Rijeku predstavio je svoje monumentalno djelo "Fragmenti iz povijesti Lošinja". Riječ je o knjizi u dva sveska na više od 1200 stranica, koja donosi nevjerojatne priče iz prošlosti otoka, od pomorskih pothvata do sudjelovanja u ključnim povijesnim bitkama.
U studiju Radio Rijeke gostovao je autor Klaudio Martinović, predstavivši knjigu, odnosno knjige, koje doslovno zahtijevaju dobru fizičku kondiciju za čitanje. Njegovo kapitalno djelo “Fragmenti iz povijesti Lošinja” tiskano je u dva sveska i broji precizno 1208 stranica, a kako je voditelj Albert Petrović u šali primijetio, “teško ćete ih podići ako uzmete obje odjednom”. No, težina ovih knjiga ne leži samo u njihovoj masi, već i u bogatstvu informacija koje donose, pokrivajući povijest otoka od samih početaka pa sve do 1950. godine.
Iza ovih korica stoji dvadeset godina aktivnog prikupljanja podataka i šest godina intenzivnog pisanja, proces koji se poklopio s početkom pandemije. “Tada sam odjednom imao vremena koliko god je trebalo. Da čovjek nema teške misli, pametnije je nešto aktivno raditi. Kad uđete u tu problematiku, to vam je kao živo blato, izlaska više nema. A i zašto bi ga bilo?”, slikovito je opisao Martinović svoju posvećenost projektu.
Fragmenti koji ispisuju cjelinu
Iako se naziv “Fragmenti” može činiti neobičnim za djelo ovakvog opsega, autor objašnjava da je struktura namjerno takva. Knjiga je pisana u formi kratkih vijesti i informacija, prilagođeno današnjem, užurbanom čitatelju. Ipak, Martinović naglašava kako ovo nije štivo za plažu.
“Previše je informacija da bi se to počelo čitati od početka do kraja. Za neke teme, gdje je potrebno dublje saznanje o širim okolnostima i uzročno-posljedičnim vezama, priča je opisana malo šire”, pojasnio je, dodajući da knjiga daje brojne odgovore, ali otvara i mnoga nova pitanja. Iako je u nju uložen ogroman trud, autor skromno kaže kako “knjiga nije završena, niti će ikad biti” jer se novi podaci neprestano pronalaze.
Lošinjanin koji je preplovio Atlantik i sudjelovanje u bitki kod Lepanta
Među fascinantnim podacima koje knjiga otkriva ističu se nevjerojatni pomorski pothvati Lošinjana. Martinović otkriva priču o čovjeku iz Malog Lošinja koji je sredinom 18. stoljeća vlastitim brodom preplovio Atlantik.
“Govorimo o vremenu prije razdoblja razvijenih jedrenjaka. Venecija, kao sredozemna velesila, u to vrijeme nije imala takve brodove”, ističe autor važnost tog pothvata. Iako je prvo preplovljavanje bilo u portugalsko-španjolskom konvoju, svega tridesetak godina kasnije jedan je Lošinjanin samostalno ponovio taj podvig.
Knjiga se dotiče i sudjelovanja otočana u jednoj od najpoznatijih pomorskih bitaka u povijesti – bitki kod Lepanta 1571. godine. Iako je formalno Cres opremio galiju, posadu su uvelike činili i Lošinjani. “Neosporno je da je tu bilo dosta ljudi iz Malog i Velog Lošinja. Nažalost, do danas nije pronađen cjeloviti popis posade, osim imena zapovjednika. Creska galija se, za razliku od nekih drugih, vratila kući, iako dio posade nije preživio”, ispričao je Martinović.
Kako je Zadar bio glavni grad, a obitelj Kozulić izgradila Rijeku
Jedan od manje poznatih povijesnih detalja jest da je Lošinj gotovo dvije tisuće godina administrativno pripadao Dalmaciji, sa Zadrom kao glavnim gradom. Rijeka to postaje tek nakon Napoleonskih ratova, i to na kratko, jer otok kasnije gravitira prema Trstu, koji je za Lošinjane tada bio “centar svijeta”.
Ipak, veza s Rijekom bila je izuzetno jaka, ponajviše zahvaljujući obitelji Kozulić, koja se iz Lošinja doselila u Rijeku. “Oni u vrlo kratkom vremenu postaju ne samo ugledni, već i najbogatiji građani. Bili su brodovlasnici, brodograditelji, predsjednici uprava banaka i industrijalci. Oni su bili motori razvoja”, naglasio je Martinović, povlačeći paralelu s današnjim vremenom: “Vodilo se računa o ljudima oko sebe puno više nego danas.”
Knjiga “Fragmenti iz povijesti Lošinja”, u izdanju Društva pomoraca Lošinj, bit će svečano predstavljena u četvrtak u 19 sati na riječkom Botelu Marina. Ulaz je slobodan, a kako autor duhovito dodaje: “Za izlaz ne garantiram.”
