“Ovo je Milka. Mater. Baka. Prijatelj. I netko čije srce više ne kuca”

1781

Prije nekoliko dana na Gornjem Zametu u Rijeci, hladnim je oružjem ubijena Milka Grivičić (55). Za ovo strašno hladnokrvo ubojstvo je osumnjičen njen prvi susjed Džemal Merdanović (72) koji je odmah i uhićen.

Slučaj je ovo gdje je sustav potpuno zakazao jer je susjeda prijavljivala i na njega kao opasnost službama ukazivala baš gospođa Milka. Ona je zbog nebrige sustava nekoliko puta izbodena nožem pred svojoj kućom, na prilaznom putu, koji vodi i do ulaznog praga kuće njenih prvih susjeda, Merdanovića.

Potresnu objavu o usmrćenoj gospođi Milki na svom Facebooku je objavila Ivana Žepina. Njemu objavu prenosimo u cijelosti:

“Ovo je Milka. Mater. Baka. Prijatelj. I netko čije srce više ne kuca. Žena koja je neumorno grabila život ovdje na zemlji i žena koja će sutra pod zemlju. Ne zbog godina. Ne zbog duge i teške bolesti. Zbog činjenice da je toliko vremena upozoravala sustav na nečije prijetnje. Zbog činjenice da u ovoj prekrasnoj zemlji koju imamo, taj sustav opet nije funkcionirao.

Ovo je Milka. Majka moje prijateljice. Mama čiji nas je osmijeh i smisao za humor bezbroj puta spašavao na roditeljskim sastancima. Što od strogih profesora, što od prijekornih pogleda naših roditelja. Majka koja je pola razreda vozila u školu i iz škole u osobnom autu. I svi smo stali. Jer Milka je rekla da ćemo stati. A kad Milka nešto kaže, dalje nema. U najpozitivnijem mogućem smislu.

Ovo je Milka. Žena za mijesiti kolače, peći meso, odgajati djecu, utješiti svako živo biće. Žena za ljubav. Žena koja te zagrli u prolazu i dvadeset godina nakon što ste završili osnovnu.

Ovo je Milka. Majka moje prijateljice, čiji je život ugašen na najbrutalniji mogući način. Jer je netko dokazivao svoju silu i prevlast.

I kako to već biva, kad tuga nastupi i manji od makova zrna poletimo biti potpora jedni drugima, teško je primiti u njedra svog prijatelja iz školske klupe, koji diše a ne diše. Živi a ne živi.

Odlazili su ljudi. Odnosile su ih bolesti, godine, nesreće. Milku je odnijela nečija ruka. I u životu ne čuješ ništa bolnije i teže, kad postaviš pitanje POSTOJI LI NEŠTO ŠTO MOGU UČINITI A DA TI TRENUTNO TREBAŠ?
I od žene od 30 godina, začuješ krik i vapaj TREBAM SVOJU MAMU, JA SAMO TREBAM SVOJU MAMICU.

JER SVI TREBAMO MAMU. KOLIKO GOD GODINA IMALI.

Ovo je Milka. Naša teta Milkica. Baka čiji osmijeh neće više pamtiti unuci. Žena koja više nikoga neće zagrliti.

Dok naša Milka plovi nebeskim prostranstvima, i čuva nam mjesta do ponovnog okupljanja, da ti kažem zemljo moja; ja da ne platim račune dva mjeseca, tvoj će mi sustav isključiti vodu, struju, telefon i u slučaju daljnjeg neplaćanja, kroz koju godinu, uništiti me kamatama…

Naše Milke više nema. A zaključak je samo jedan. GDJE NEPRAVDA POSTAJE ZAKON, OTPOR POSTAJE DUŽNOST!

Komentari