Gluhoća Josipu nije bila prepreka za diplomu FER-a i posao iz snova u tvrtki Rimac Automobili

18
Foto/Facebook
Četiri mjeseca nakon diplome na FER-u  mladi Josip Ivanković dobio je priliku raditi u tvrtki Rimac Automobili. Ovaj mladić, kojemu je godinu dana od rođenja ustanovljena gluhoća, završio je iznimno zahtjevan studij, a onda se vrlo brzo otvorila prilika za posao iz snova.
Josip je rođen u Čapljini, ali je zbog dijagnosticirane gluhoće, njegova obitelj odlučila preseliti u Hrvatsku kako bi u poliklinici SUVAG što bolje razvio govor i tehniku slušanja. Nakon završene redovite škole upisao je FER. Period prilagodbe za Josipa bio je iznimno težak, no odlučio je ne odustati. Iako je na početku pao nekoliko ispita, nepokolebljivo je nastavljao i odlučio se pomagati dodatnim konzultacijama, piše Poslovni dnevnik. Josip je prva gluha osoba koja je završila FER.
Profesori su bili jako susretljivi, a odnos je bio vrlo fleksibilan i prilagodljiv. Nikada neću zaboraviti kako me profesor Brnetić, umjesto da ga zamolim, tijekom praznika osobno pozvao na konzultacije i tako mi pokazao kako se brine da propustim ništa s predavanja. S druge stane, jedan profesor me na konzultacijama pitao zašto ne idem na predavanja i kako učim. Rekao sam mu da mi predavanja ne koriste jer ih ne čujem.  Izvadio sam bilježnicu od 100 stranica s izvježbanim zadacima, a profesor se iznenadio kako sam to uspio bez da sam išao na predavanje. Čudno ili ne, zamolio me da mu posudim tu bilježnicu te sam kasnije saznao da je pokazao moju bilježnicu svim profesorima. Vjerovali ili ne, nakon godinu dana kada sam došao u njegov ured, ta fotokopija bilježnice još uvijek je stajala na njegovom radnom stolu“, ispričao je za Poslovni dnevnik mladi Ivanković.
U Rimac Automobilima odmah je „bačen u vatru“. Dali su mu zahtjevan projekt koji je morao zgotoviti u mjesec dana, baš koliko mu je trajao probni rok. Ovaj je poslovni izazov uspješno svladao i ostao. Josip trenutno radi na projektu razvoja punjača za električni auto. Već je navikao, uz poslovne izazove uvijek su prisutni i oni komunikacijski.
Komunikacijske vještine su najteže za mene jer moram uložiti dodatnu energiju u čitanje s usana koje je psihički vrlo naporno i teško. Zamislite situaciju kada mi se kolega obraća stručnim frazama, a ja ih moram dekodirati i povezivati da bih uopće razumio kontekst“, ispričao je Josip dodavši kako se s vremenom nekako prilagodio njima ali i oni  njemu. Ako se i dogodi neka situacija gdje ne mogu razumjeti, Josip veli kako će ih zamoliti da nešto ponove „ne samo 2, nego 1000 puta”.

Komentari