Charles Eames rodio se početkom 20. stoljeća u St. Louisu američke države Missouri. Pokazavši dosta rano zanimanje za dizajn i projektiranje, upisao je studij arhitekture i inženjerstva, no nakon dvije godine odustaje od fakulteta. Mnogi vjeruju da je bio izbačen s njega jer je zagovarao nekonvencionalni pristup Franka Loyda Wrighta, koji je svojevremeno snažno utjecao na američku i svjetsku arhitekturu. Kasnije je ipak završio studij arhitekture na drugom fakultetu, gdje je također i predavao. Ray Eames je, za razliku od svojeg muža, isprva krenula u slikarske vode, i to u klasi poznatog Hansa Hofmanna. Upravo je to usmjerenje bitno obilježilo način rada studija Eames. Poznati par upoznao se pri radu za veliki natječaj MOMA-e, gdje je projekt Charlesa Eamesa i također prominentnog dizajnera i arhitekta Eera Saarinena osvojio prvu nagradu. Zaljubljeni Ray i Charles uskoro su uplovili i u bračne vode, a nedugo zatim počela je i njihova ozbiljnija suradnja u području dizajna namještaja. Bili su pioniri u korištenju novih materijala i tehnologija, promijenili način na koji su Amerikanci (a kasnije i ostatak svijeta) uređivali svoje domove, te svijetu predstavili funkcionalne i pristupačne predmete.
Vojna industrija i razvoj tehnologije za potrebe vojske oduvijek je uvelike utjecala na razvoj novih proizvoda. Tako su i Eamesi prilikom projektiranja pomagala za vojne ranjenike dobili priliku raditi s najnovijom vojnom tehnologijom koja im je omogućila jednostavno savijanje furnirske ploče. Nakon iscrpljujućeg rada na toj tehnologiji i razvijanju prototipova, došli su do željenih rezultata – fluidni, organski oblici koji su u to vrijeme predstavljali nešto potpuno novo u području drvnih proizvoda. Bilo je omogućeno stvaranje visokoergonomskih proizvoda zbog činjenice da se savijano drvo moglo prilagoditi obliku tijela čovjeka. Dok je Charles bio odgovoran za koncepciju i tehnički dio razrade proizvoda, Ray je radila na dizajnu tkanina i kombinaciji materijala, oblika i boja, te sveukupnom predstavljanju projekata. Rezultat su bili moderni i privlačni proizvodi bliski čovjeku. Od stolaca, naslonjača, do dječjih igračaka – u potpunosti su promijenili tadašnju američku industriju namještaja.
Unatoč velikome uspjehu na području produkt dizajna, okušali su se u domeni fotografije i filma; radili su na reklamama, ali i edukativnim filmovima, koji su jednostavnim jezikom publici približili komplicirane pojmove. Voljeli su eksperimentirati, a često je cjelokupan tim studija Eames (koji se sastojao i od mnogih drugih kreativaca) skupljao razne predmete na svojim putovanjima, koji su kasnije postali glavne figure u filmovima.
Proučavajući njihove radove na trenutak ćete vjerojatno zaboraviti da se radi o paru koji je djelovao prije više od 50 godina. Većina toga što su napravili izgleda svježije od velikog dijela recentnih dizajnerskih ostvarenja. Zahvaljujući upravo tome, te visokoj kvaliteti njihovih proizvoda, komadi Eames namještaja uvijek će se naći u društvu najpopularnijih dizajnerskih predmeta. Mnogi ljubitelji lijepih stvari često će reći da žele imati svog Eamesa u kući – uglavnom misleći na poznati polunaslonjač, udobnih jastuka opšivenih smeđom kožom i obavijenih organskom furnirskom pločom. Taj markantan komad namještaja možda najbolje oslikava muško-direktorsku energiju mnogih poslovnih prostora. Upravo je zato zanimljivo da je prije nekoliko godina poznata nizozemska dizajnerica Hella Jongerius napravila „žensku“ verziju ovoga naslonjača, u nježnim svijetlim bojama drva i bijeloj koži. Vjerojatno upravo zato da iskaže zasluženo poštovanje prema ženskoj strani Eames tima. Rad Ray i Charlesa Eamesa obilježila je njihova međusobna ljubav i afinitet prema struci, a jedan čudan i gotovo romantičan podatak svjedoči o dubini njihova odnosa – Ray je umrla istog datuma kad i njezin muž, s odmakom od 10 godina, zaduživši sve zaljubljenike u dizajn svojim velikim ostvarenjima.
Kristina Lugonja
www.moja4zida.hr
