Supetarska gradonačelnica i saborska zastupnica SDP-a prozvala je nezavisnu gradonačelnicu Rijeke Ivu Rinčić zbog popuštanja pred pritiscima navijačkih i braniteljskih udruga oko spornog murala HOS-a. Marković tvrdi da je Rinčić time izgubila politički autoritet, dok se u pozadini krije i njezino vlastito, bitno drugačije iskustvo s istom tematikom.
Slučaj murala koji je uzdrmao Rijeku
Politička scena u Hrvatskoj ovoga je srpnja dobila novu javnu polemiku, ovoga puta na relaciji Supetar-Rijeka. U središtu sukoba našle su se dvije gradonačelnice, SDP-ova Ivana Marković i nezavisna Iva Rinčić, a povod je bio mural s grbom Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) u riječkom kvartu Škurinje. Događaj koji je započeo kao lokalna komunalna odluka prerastao je u prvorazredno političko pitanje o tome tko upravlja gradovima: izabrane institucije ili pritisak “ulice”.
Sve je počelo kada je Grad Rijeka, na čelu s gradonačelnicom Ivom Rinčić, naložio uklanjanje spornog HOS-ovog grba s murala. Takva odluka izazvala je brzu i organiziranu reakciju dijela javnosti. Navijačka skupina Armada i lokalne braniteljske udruge samoinicijativno su 19. srpnja obnovile i ponovno iscrtale sporni simbol. Umjesto da ustraje na provedbi odluke komunalnih službi, gradonačelnica Rinčić odlučila se na dijalog. Sastala se s predstavnicima branitelja i Armade kako bi pronašla kompromisno rješenje, pri čemu je dogovoreno da će se u budućnosti zajednički tražiti prikladne lokacije za takva spomen-obilježja. Upravo je taj potez, koji je Rinčić vjerojatno smatrala pragmatičnim smirivanjem tenzija, izazvao lavinu kritika iz Supetra.
Marković: ‘Gradonačelnica više nema autoritet voditi grad’
Ivana Marković, poznata po svom beskompromisnom stavu, nije štedjela riječi. U oštroj objavi na društvenim mrežama, ustvrdila je da je u Rijeci vlast preuzela ulica. “U slučaju Rijeke, ulica se izborila za vođenje grada. Ne procedura. Ne institucije. Ne zakon. Sila”, napisala je Marković, dodajući kako se ne radi o “bilo kakvoj ulici”, već o onoj “koja otvoreno prezire procedure i pravila, uzvikuje ustaške i fašističke pozdrave, a pritom se poziva na stvaranje hrvatske države kako bi opravdala vlastite postupke”.
Za supetarsku gradonačelnicu, sastanak i dogovor s onima koji su se oglušili na odluku gradskih vlasti predstavlja kapitulaciju i opasan presedan. “Gradonačelnica više nema politički autoritet voditi grad ako odluke ne donose institucije, nego oni koji su glasniji i spremniji na pritisak”, poručila je, naglašavajući da u tom trenutku izabrani dužnosnik više ne služi svim građanima, već samo onoj skupini koja je svoju volju nametnula mimo demokratskih procedura. Njezina kritika otišla je i korak dalje, smještajući riječki slučaj u širi kontekst stanje u državi, opisujući ga kao “najslikovitiji primjer današnje Plenkovićeve Hrvatske: Hrvatske dvostrukih konotacija, selektivne primjene zakona i političkog kukavičluka”.
Različiti pristupi istom problemu
Ono što kritici Ivane Marković daje dodatnu težinu jest njezino vlastito iskustvo. Naime, krajem 2025. godine suočila se s gotovo identičnom situacijom u svom Supetru. Tada je na jednom muralu na gradskom mulu, bez odobrenja gradskih vlasti, dodan grb HOS-a, uz grbove Vukovara i Škabrnje. Njezina reakcija bila je dijametralno suprotna od one riječke kolegice. Bez oklijevanja je naložila uklanjanje bespravno dodanih simbola, inzistirajući na tome da se na javnim površinama mora poštovati zakon i propisana procedura.
Ta je odluka, očekivano, izazvala prosvjede dijela građana koji su tijelima pokušali spriječiti komunalne redare u izvršavanju zadatka. Unatoč pritiscima i negodovanju, Marković nije odstupila ni milimetra. Ostala je čvrsto pri stavu da se zakon mora provoditi jednako za sve te da se javni prostor ne može uređivati stihijski i bez dozvola. Upravo zbog tog iskustva, njezina prozivka upućena Ivi Rinčić nije samo načelna kritika, već i poruka utemeljena na vlastitom primjeru upravljanja. Dok je ona odabrala put dosljedne primjene propisa, čak i pod cijenu sukoba, smatra da je Rinčić odabrala liniju manjeg otpora, čime je, prema njoj, dugoročno narušila autoritet institucije koju predstavlja.
Sukob oko riječkog murala tako je otvorio temeljno pitanje: gdje je granica između demokratskog dijaloga s građanima i popuštanja pred pritiscima koji potkopavaju pravni poredak? Dok jedni potez Ive Rinčić mogu vidjeti kao mudar pokušaj deeskalacije i uključivanja svih dionika u proces odlučivanja, drugi, predvođeni Ivanom Marković, u tome vide opasnu eroziju vlasti i predaju upravljanja gradu u ruke najglasnijih skupina. Ishod ove polemike zasigurno će se pratiti s velikom pozornošću, jer postavlja presedan za sve buduće slične situacije u hrvatskim gradovima.
