Lipanj u riječkom Art-kinu posvećen je jednoj od najvećih diva svjetskog filma. Kroz četiri ključna ostvarenja iz njezine karijere, od Polanskog do Buñuela, publika ima priliku zaroniti u kompleksan svijet Catherine Deneuve, glumice koja je hladnom vanjštinom savršeno skrivala unutarnje oluje svojih likova.
Rijetko koja glumica je s takvom elegancijom i prividnom suzdržanošću uspjela definirati cijelu jednu eru europskog autorskog filma kao što je to učinila Catherine Deneuve. Njezino lice, porculanske puti i zagonetnog pogleda, postalo je platno na koje su najveći redatelji 20. stoljeća projicirali svoje vizije tjeskobe, potisnute strasti i subverzije građanskih normi. Upravo tu, slojevitu i provokativnu stranu njezina opusa, riječko Art-kino istražuje tijekom lipnja, nastavljajući svoju hvalevrijednu retrospektivu “Četiri glumice”. Nakon ciklusa posvećenih američkoj ikoni Geni Rowlands i Bergmanovoj muzi Liv Ullmann, na red je došla francuska glumačka ikona, čija će se četiri antologijska filma prikazati na velikom platnu, nudeći publici putovanje u srce njezine umjetnosti.
Psihološki slom iza anđeoskog lica
Ciklus je 2. lipnja otvorilo jedno od najvažnijih djela u povijesti psihološkog horora, “Odvratnost” (1965.) Romana Polanskog . U ovom klaustrofobičnom remek-djelu, snimljenom na engleskom jeziku, Deneuve tumači Carol Ledoux, povučenu belgijsku manikirku koja živi u Londonu. Njezina izvedba je zastrašujuće precizna studija mentalnog raspada. Carol je žena obilježena dubokom androfobijom i gađenjem prema seksualnosti, a skučen stan koji dijeli sa sestrom postaje poprište njezinih najgorih noćnih mora. Polanski majstorski koristi ograničen prostor kao odraz njezina sve rastrojenijeg uma, brišući granice između stvarnosti i paranoičnih halucinacija.
Deneuve, s minimalnim dijalogom, uspijeva prenijeti čitav spektar unutarnjeg užasa – od početne nelagode do potpunog ludila. Njezina krhka i hladna pojava ključan je element tjeskobne atmosfere filma, a krupni planovi njezina lica postali su amblematski prikazi tihe patnje. Film je Polanskom donio Srebrnog medvjeda na Berlinaleu i zacementirao status mlade Catherine Deneuve kao međunarodne zvijezde sposobne za najzahtjevnije uloge.
Dvostruki život buržoaske dame
Nastavak ciklusa, 9. lipnja, donosi suradnju s još jednim velikanom, španjolskim nadrealistom Luisom Buñuelom, u njegovom provokativnom i elegantno ironičnom filmu “Ljepotica dana” (1967.). Deneuve glumi Séverine Serizy, prelijepu, ali frigidnu suprugu uglednog pariškog liječnika. Iako živi u naizgled savršenom braku, Séverine progone mazohističke seksualne fantazije koje odluči ostvariti vodeći dvostruki život. Pod pseudonimom “Ljepotica dana”, ona poslijepodneva provodi radeći kao prostitutka u luksuznom bordelu. Buñuel vješto isprepliće snove, maštarije i stvarnost, stvarajući film nabijen erotskom napetošću i suptilnom kritikom licemjerja više klase. Deneuve je savršen izbor za ulogu Séverine; njezina suzdržanost i emocionalna distanca stvaraju fascinantan kontrast s perverznim svijetom u koji uranja. Film je postao jedan od najvećih komercijalnih uspjeha Buñuelove karijere i osvojio je Zlatnog lava na festivalu u Veneciji, potvrdivši Deneuve kao ultimativnu ikonu europske art-house kinematografije.
Fatalna privlačnost i kultni status
Šesnaestog lipnja program se seli u Ljetno Art-kino, gdje će biti prikazana romantična krimi-drama “Sirena s Mississippija” (1969.), u režiji jednog od stupova francuskog novog vala, Françoisa Truffauta. U ovoj adaptaciji romana Cornella Woolricha, Deneuve glumi uz drugu veliku zvijezdu, Jean-Paula Belmonda. On je Louis Mahé, imućni vlasnik tvornice cigareta na otoku Réunion, koji preko oglasa upoznaje i ženi se s Julie Roussel (Deneuve). No, ubrzo shvaća da njegova supruga nije ona za koju se predstavlja.
Film je priča o opsesivnoj ljubavi, prijevari i fatalnoj privlačnosti, a kemija između Deneuve i Belmonda nosi cijelu radnju. Zanimljivo, film je u vrijeme premijere doživio komercijalni i kritičarski neuspjeh. Međutim, s godinama je stekao kultni status, a Truffaut ga je smatrao jednim od svojih osobnih favorita, opisujući ga kao film o “ljubavi i degradaciji kroz ljubav”.
Osveta potlačene štićenice
Ciklus 23. lipnja zatvara još jedno remek-djelo Luisa Buñuela, mračna psihološka drama “Tristana” (1970.). Smještena u konzervativni španjolski grad Toledo početkom 20. stoljeća, priča prati mladu i siromašnu Tristanu (Deneuve), koja nakon majčine smrti odlazi živjeti kod svog skrbnika, postarijeg aristokrata don Lopea (Fernando Rey). Iako se predstavlja kao liberal i ateist, don Lope je zapravo posesivni tiranin koji je zavodi i tretira kao svoje vlasništvo. Film prati Tristaninu transformaciju od nevine djevojke do hladne i osvetoljubive žene koja na kraju preuzima kontrolu nad svojim tlačiteljem. Buñuel kroz ovu priču nudi oštru kritiku patrijarhata, religije i represivnog društva, a Deneuve još jednom briljira u ulozi kompleksne junakinje čija se sudbina lomi na tragičan i ironičan način.
Ovaj pažljivo kurirani ciklus u Art-kinu nudi izvanredan presjek karijere glumice koja je prkosila jednostavnim kategorizacijama. Od psihološki slomljene djevojke do proračunate zavodnice, Catherine Deneuve je svojim likovima udahnula dubinu, inteligenciju i tihu snagu, ostavivši neizbrisiv trag u povijesti sedme umjetnosti.
