Ova riječ je totalno razorila romantiku. Govorite vi što hoćete, internet ima prednosti, blabla. Da, ima, ali isto tako nestale su sve one lijepe stvari za kojima smo nekada čeznuli, a sada ih imamo pritiskom na samo jednu tipku.
Ajmo redom:
1. PJESME- nekada, a to nije bilo tako davno, još sredinom 90-ih, dežurali smo kraj radija sa pripremljenom kazetom i prstom na tipki ”record” da snimimo omiljenu pjesmu koju ćemo čuti na radiju…naravno, nismo uspjeli snimiti početak, a ako je voditelj kojim slučajem najavio da ta stvar kreće i pustio je od početka do kraja bez da je zasere svojim komentarom u sredini, nitko nije bio sretniji od nas. Kada sam si snimio ”Cryin’ ” od Aerosmitha mislim da je i nona znala sve riječi napamet! Pojavio se cd, pržilice, i sve lagano krenulo u kurac.
2. KNJIGE I STRIPOVI- odrastao sam na stripovima i često se prepoznajem u onoj Balaševićevoj- ”tad je prošlo đačko vreme, padeži i teoreme i stripovi ispod klupe” jer meni je u nižim razredima osnovne škole učiteljica redovito morala oduzimati stripove koje sam držao ispod klupe i doslovce ”gutao” Mikijev Almanah, Mikijev Zabavnik, Zagora, Blek Stenu i Alan Forda… nekidan gledam na netu- prvih 100 brojeva Alan Forda u PDF-u… ma daaaaaj, molim te!
Ista stvar sa knjigama, samo još gore… moj kolega Tomi je totalni fan kompletnog Appleovog okusa i svega što počinje sa ”i”, pa tako stalno slušam o ”i-phoneu”, ” i-padu”, ”i-macu”, i-kurcu” i ”i-palcu”…dobro, što sad…čovjek voli bijelu tehniku ( doslovno), ali nekidan popizdim na njega u roku odmah- kažem:
– Ajme stari, vidi, nova Coelhova knjiga!
– Imam je već!
– Kako je imaš, majke ti, najnovija je?!?
– Skinuo sam je s neta u PDF formatu…pa rekao sam ti da imam knjižnicu doma… preko 30 000 knjiga
I onda krene rasprava… ja kažem da to nisu knjige ni knjigama slično…ako ne mogu opipati i imati je u ruci, kao da je i nemam… a jesi faca… imaš knjižnicu doma, a dvaput si pritisnuo tipku… i tako svađa unedogled…
Isto je i s novinama i svim tim tiskovinama. Veliko NE za ukidanje papira od mene i AMEN! Iskreno, vrijeme je da moja kolumna počne izlaziti u tiskanom izdanju, a ne samo ovom on-line! Nestane li struje, nema ni mene. Želim da me čitaju na zahodu, to je nadnaravno iskustvo! Čitate li vi ovo, šefice moja draga?
3. FILMOVI- moram priznati da mi nedostaje staro kino ”Croatia” koje je danas postalo art-kino i pohode ga većinom alternativci… imalo je neku svoju draž gledati one kič-konje i kočije na zidu sa strane, pola svjetala koje ne rade i slušati Zlatka Pejakovića prije projekcije filma jer se barbi koji mijenja trake baš taj dan slušalo ”Ako odem prijatelji, na grobu mi pjevajte vi”…ode i to u povijest, jednim pritiskom na miš, imam film koji mi srce poželi. Čak i onaj koji još nije stigao u kino.
A tek pornići! Jaooo, da je meni i mom susjedu Baretu tamo negdje u 5. osnovne bilo imati Youtube i torrente! Koliko bi više znali! Ovako smo od starijeg susjeda Marina posuđivali jednu olinjalu VHS kazetu koja je izgledala kao da je prošla oba svjetska rata, a on ju je, naravno, maznuo starcima. Original pornić, zvao se – ”Nagni se dušo”. Bila je to lektira koja se gledala prije i poslije škole, uvijek u strahu da netko od staraca ne naleti ili se kazeta ne zaglavi u videu. Glavna glumica ličila je na Piletovu staru, pa smijehu i veselju nije bilo kraja kada je u filmu došlo do onog dijela kada je dozivala vrtlara ”da joj uredi njezino žbunje i sredi vrtić”. Vrhunac svega bio je kada Marinu nismo vratili taj film na vrijeme, pa je majstor Baretovoj staroj zakucao na vrata i rekao ”dobar dan, ja san prišal po svoj pornić!”. Mislim da je Bare tada htio propasti u zemlju!
4. SERIJE- jednostavno, tempo života ne dopušta da možeš neku seriju pratiti u miru, osim ako nisi kućanica koja ima 4 ruke ili pak klinac koji ima višak vremena. Iako mislim da klinci ne gledaju serije. Oni imaju Fejsbuk. Prošla su ona divna vremena kada se pratila Marisol, i serijakojanemakraja Santa Barbara, legendarni Beverly Hills i Merlose Place… negdje daleko su dani Baywatcha, i naših prvih masturbiranja na samu pojavu Pamele Anderson…
Danas samo kliknem, skinem epizodu koja je prije par sati premijerno prikazana na američkoj tv (a tko će čekati da je ove naše trutine domaće otkupe, oni po osamdesetosmi put prikazuju Dadilju) ako ima sreće, nađem i prijevod, ako ne, gledam u origianalu i vježbam engleski…
5. RAZNORAZNI SOFTWARE- ovo zadnje me se pak najviše tiče… čeznutljivim pogledom promatram snimke kako se nekada radilo u velikim glazbenim studijima, kako se miksalo na ogromnim miks-pultevima koji su zauzimali cijelu prostoriju, kako se svakom detalju pridavalo toliko pažnje da ti je gušt gledati kako je muzika nekada imala smisla. Danas nekoliko klikova, skine se software sa neta i svaki klinac može se sam snimati u svojoj sobi, a miks-pult već ima u kompjuteru…naravno da mu za to treba znanja, ali već će naći instrukcije kako snimiti svoj prvi demo-uradak…mi smo to radili snimajući se na kazete po tko zna koliko puta, tražeći po prostoriji mjesto što idealnije da uhvati što bolji zvuk… sjećam se prvih snimaka koje sam snimao i kako sam kao dijete blejao u te velike miks-pulteve pitajući se čemu svi ti šarafi služe…danas ako svakih par mjeseci nemaš album, kao da ne postojiš… a bilo je to prije samo 15-ak godina…
Svijet je lagano otišao u klinac, koliko god se mi tješili da je ovo ubrzano praktičnije…zato, kada poželite malo odmora za duš i uhvati vas nostalgija- brzo na tavan po stare brojeve Alan Forda, VHS kazete sa epizodama Baywatcha, audio-kazete sa Aerosmithom, a ako se zaželite pornića- nazovite Marina, garant ga još uvijek negdje čuva!
Baj d vej, sve naj naj naj u Novoj godini Vam želim!
Mauro
