U Rijeci je otvoren 26. Međunarodni ženski šahovski turnir 'Cvijet Mediterana'. Predsjednik Šahovskog kluba Draga i županijskog saveza, Ivan Mandekić, u razgovoru otkriva kako je turnir nastao iz potrebe, zašto je s godinama sve mlađi te se prisjeća legendarnih trenutaka, uključujući i posjet Anatolija Karpova koji je bolje razumio hrvatski od svoje prevoditeljice.
U riječkom šahovskom domu simbolično su povučeni prvi potezi na 26. izdanju Međunarodnog ženskog šahovskog turnira „Cvijet Mediterana“, manifestacije koja je postala zaštitni znak riječkog sporta. Ivan Mandekić, predsjednik Šahovskog kluba Draga i Šahovskog saveza Primorsko-goranske županije, čovjek koji stoji iza turnira od njegovih početaka, prisjetio se kako je turnir krenuo. Priča o nastanku turnira priča je o entuzijazmu i rješavanju problema.
„Klub Draga je u to vrijeme imao niz talentiranih djevojaka, no prilike za njihove nastupe bile su iznimno rijetke, a odlasci na turnire, često na daleka i duga putovanja, bili su jako skupi. Tada smo rekli: ‘Ajmo mi ovdje kod nas organizirati nešto’“, objašnjava Mandekić. Ime turnira, „Cvijet Mediterana“, rodilo se iz duhovite kombinacije tada aktualnih gradskih ambicija i same prirode turnira. „Desecima godina smo mi htjeli biti domaćini Mediteranskih igara. Sve je bilo u znaku Mediterana, pa smo se dosjetili. Neka se turnir, s obzirom da su u pitanju žene, zove Cvijet, a kako toliko želimo taj Mediteran, neka bude Cvijet Mediterana“, kaže Mandić. Kroz godine, turnir je profilirao brojne šampionke, poput Borke Frančišković, sedmerostruke prvakinje države.
Paradoks dugovječnosti: Što stariji, to mlađi
Iako turnir slavi svoju 26. godinu, što ga čini zrelom i odraslom manifestacijom, Mandekić ističe zanimljiv paradoks. „Interesantno je da u 26. godini nikad nije bio mlađi. Dolaze nove, mlade generacije, svjedočimo pravoj smjeni generacija u šahu“, naglašava. Na ovogodišnjem izdanju prevladavaju juniorke, što je odraz globalnog trenda u sportu gdje se dobna granica za postizanje vrhunskih uspjeha neprestano spušta. Taj niz uspjeha nastavlja i mlada Riječanka Lara Zagorac, koja je još gotovo kadetkinja, a već se okitila titulom prvakinje Europe za djevojke do 16 godina.
Rijeka kao rasadnik šahovskih talenata
Uspjeh riječkog ženskog šaha nije slučajan. Prema Mandekićevim riječima, Primorsko-goranska županija već je dugi niz godina najuspješnija šahovska regija u zemlji, a ključ leži u sustavnom radu i tradiciji. „Uspjeli smo osigurati besplatne, vrhunske šahovske trenere za talente, i to ne samo u Rijeci, već i u Gorskom kotaru te na otocima. Taj kontinuirani rad donosi rezultate“, ističe Mandić, koji je na čelu županijskog saveza već dvadeset godina.
Koliko je tradicija važna, ilustrira anegdotom s jednom od sudionica turnira iz Gruzije, male zemlje koja je poznata kao svjetski rasadnik šahovskih prvakinja. „Pitao sam je koja je njihova tajna. Očekivao sam priču o državnoj potpori, a ona mi je odgovorila: ‘Nemamo mi baš trenera, roditelji sve plaćaju. Ali znate, mi imamo veliku tradiciju’. Tradicija je ta čarobna riječ, možda i najbitnija u svemu“, zaključuje Mandekić.
Kad je Karpov u Rijeci ispravljao prevoditeljicu
Riječka šahovska povijest ispisana je i posjetima velikana, a jedan se posebno pamti. Dolazak svjetskog prvaka Anatolija Karpova, koji je u Rijeci odigrao simultanku, i danas izaziva poštovanje. Mandić se prisjeća tog susreta kao dodira s legendom, ne samo zbog Karpovljeve veličine već i zbog njegove povezanosti s nikad prežaljenim Bobbyjem Fischerom. Karpov je, naime, bio posljednji igrač koji je s Fischerom pregovarao o meču.
„Pričao mi je kako su dugo pregovarali i kako bi Fischer, svaki put kad bi se približili dogovoru, dodao neki novi uvjet“, prisjeća se Mandekić. Ipak, najupečatljiviji trenutak dogodio se tijekom intervjua s novinarima. Karpov je imao prevoditeljicu, Ukrajinku, koja se nije najbolje snalazila. „Kad bi ona prevela moje pitanje ili njegov odgovor, on bi je mirno prekinuo i rekao: ‘Nisam to rekao’. Znao je hrvatski bolje od nje“, kroz smijeh priča Mandekić, dodajući kako je Karpov, iako je svjetski prvak postao bez borbe nakon Fischerova odustajanja, kasnije dokazao svoju veličinu osvojivši više turnira nego bilo koji igrač u povijesti.
Ovogodišnje izdanje i šah u 21. stoljeću
Ovogodišnji „Cvijet Mediterana“ okupio je deset igračica iz šest ili sedam zemalja, a po prvi put tu su i predstavnice Engleske i Nizozemske. Turnir je izuzetno jak, s tri velemajstorice koje predstavljaju izazov mlađim FIDE majstoricama u lovu na titulu međunarodne majstorice i važne rejting bodove. Partije se igraju na specijalnim elektronskim pločama, a ulaz u Šahovski dom je slobodan. Za sve koji ne mogu doći, osiguran je prijenos uživo na svim većim svjetskim šahovskim portalima poput platforme Chess.com.
Šah se, kao i drugi sportovi, s godinama promijenio. „Jako se ubrzao. Dobio je na atraktivnosti, ali možda i na površnosti. Sve je više brzih turnira, a sve manje onih klasičnih, dugih“, objašnjava Mandekić. Posebno su popularni turniri takozvanog Fischerovog nasumičnog šaha, gdje početna pozicija figura nije standardna, a u kojima za velike nagrade igraju i najveće zvijezde današnjice poput Magnusa Carlsena.
Ipak, unatoč svim promjenama i ubrzanju, „Cvijet Mediterana“ ostaje vjeran svojoj misiji, spajajući bogatu tradiciju i nove generacije koje predstavljaju budućnost ovog drevnog sporta.
