Tijekom proteklih deset godina, koliko se dodijeljivala, nagradu Kiklop osvajali su najznačajniji hrvatski pisci, kao i debitanti za koje je publika tek trebala čuti. Bila je svojevrsno zrcalo hrvatskog nakladništva i književnosti, čak i one “kontroverzne” godine kada je kipić trebala dobiti Nives Celzijus. Kažemo trebala, jer se to tek naknadno dogodilo zbog sporenja udruge koja stoji iza nagrade i autorice. U neku je ruku taj spor doprinio da se glas o nagradi pročuje više nego nekim jakim književnim naslovima, a publicitet nikad nije loša stvar. S druge strane, možda se upravo nakon toga dio autora počeo okretati od tog priznanja. No, to je sada već drugi par cipela.
Nema sumnje da je tijekom proteklih kriznih godina izdavaštvo desetkovano: brojni su izdavači propali ili su na rubu opstanka, objavljuju puno manje ili se okreću “lakšoj” literaturi. I broj prijava za Kiklop je prepolovljen, što je u konačnici skupštini udruge Sa(n)jam knjige bio povod za donošenje ovakve odluke o gašenju nagrade. Neki odluku razumiju, drugi je nazivaju promašajem, jer dolazi u trenutku kada izdavaštvu zapravo treba svaki oblik podrške, pa tako i kroz isticanje najboljih naslova.
Uzevši sve u obzir, manji broj prijava od onog 2004. sasma je očekivan; možda je umjesto umnažanja kategorija trebalo ići suprotnim putem i njihov broj smanjivati. Definitivno je vrijeme za promišljanje nove strategije ne samo nagrade, već i domaćeg izdavaštva općenito. Jedna nagrada koja je prihvaćena kao relevantna od strane onih kojima je i namijenjena to zaslužuje, pa i sama domaća književnost, kako god oskudna bila.
Komentari