Jamačno ste već odavno čuli našu izreku – od šume se ne vidi drveće – što će reći da se u globalnom teško može razaznati pojedinačno. Kako u karnevalu vidjeti ljude? Kako raspoznati lica, vidjeti oči, otkriti osmijeh, sljubiti se s tuđim emocijama – jednom riječju – kako kroz oči ljudi ući u Duše njihove, osjetiti što nude ili traže, vidjeti što, ustvari, nisu, a iza ili ispod maske jesu?
Sva ta pitanja, emotivna propitivanja i posve drugačije gledanje na „igru pod maskama“ – nametalo mi se jučer – za prelijepoga Riječkog karnevala – dok smo se moj prijatelj Nikon i ja našli, na Korzu, u srcu Rijeke, u toj kolektivnoj predstavi opuštanja, razdraganosti u kojoj je svatko bio akter – bez obzira je li se skrivao pod krinkom ili bio bez nje.
Gledajući, globalno, taj riječki „muving“, sajam maski, domišljaja, jednodnevnih avantura (Bog zna kako su sve započele i završile), igre na granici razuzdanosti, iluzija koje su postajale zbilja – jednostavno niste bili u mogućnosti vidjeti ljude – osobno. Mogli ste vidjeti opće, ali ne i pojedinačno.
U šumi karnevala izgubilo se drveće – nestali su ljudi. Jedini način da se uđe u samu srž karnevalske povorke bilo je, bar sam tako mislio, snimati portrete pojedinaca koji su me zvali svojom zanimljivšću, neobičnošću, domišljatošću, nukali me da se sljubimo u pogledu, osmijehu i objektivu foto-kamere.
Moj prijatelj Nikon bio mi je vrstan suradnik (takvi su svi pravi prijatelji, zar ne), nije propustio ni jednu pruženu mu priliku.
U Riječkom karnevalu vidio sam Život. I Mladi i Stari, i Debeli i Mršavi, i Niski i Visoki, Muškarci i Žene, s maskama koje su sve otkrivale, s krinkama u kojima su bile žive samo Oči – u jednom neprekidno gibajućem kolopletu igre, pjesme, cike i vike, halabučenja, bubnjanja. Od podneva do večernjih sati – Rijeka, Riječani i njihovi gosti proživjeli su jedan dan fantazije, lucidnosti i ludizma – dan za pamćenje. Završio je još jedan Riječki karneval – valja nam misliti na sljedeći – 33.po redu.
Eto, dragi fejs-prijatelji, uz ove tekstualne impresije vezane za jučerašnju Međunarodnu karnevalsku povorku u Rijeci, nakon jučerašnje serije portreta, prilažem novi izbor lica koje je vrijedilo „zarobiti“ u sjećanje i pohraniti ih u moju škrinjicu fotografija koje spajaju Prošlost i Sadašnjost.
Borislav Ostojić
Komentari