Šezdesete godine prošlog stoljeća su bile revolucionarne po mnogo čemu, a ponajprije u muzici. Rock and roll je bio na vrhuncu svoje moći – ako već nije mogao zaustaviti utrku u naoružavanju nuklearnim oružjem, onda je zasigurno doprinjeo da se zaustavi bezumni rat u Vijetnamu. Društvo je postajalo liberalnije, životni standard u Americi je rastao a svi kojima je rock and roll bio životna filozofija vozili su ‘muscle’ (muscle-mišić) automobile tada renomiranih američkih proizvođača.
Definicija ‘muscle’ automobila je krajnje jednostavna, motori sa osam cilindara, mnoštvo konjskih snaga uz enormnu potrošnju, balističko ubrzanje a sve upakirano GT karoserija u kojoj se mogu smjestiti četiri osobe. No, najvažnija karakteristika ‘muscle’ automobila je njihova elegantna pojava-tako da ne čudi da su ‘mišićavi’ automobili postali omiljeno sredstvo transporta za rokere a i sami automobili su postali zvijezde u mnogobrojnim ‘road’ filmovima uz obavezan rock and roll soundtrack.
No, nakon revolucionarnih šezdesetih uslijedio je kraj automobilsko-rock’n’roll idile. Naftna kriza iz sedamdesetih godina uglavnom je zaustavila proizvodnju muscle automobila. 1974. godine Volkswagen je predstavio Golf –ekonomičan automobil za sve društvene grupe, rock and roll je ‘zamijenjen’ sa muzikom sastava Boney M i ABBA, Bob Dylan je zapao u duboku kreativnu krizu dok su Hendrix, Morison i Janis Joplin nažalost zauvijek završili ovozemaljsku misiju.
Osamdesete su donijele sintesajzere, Duran Duran i revoluciju u području frizura a automobili su u uglavnom ostali kockasti-kao rezultat naslijeđa iz sedamdesetih. Devedesetih muziku je počeo kreirati kompjuter, rock and roll su svirali još jedino šezdesetogodišnje zvijezde- ni ABBA se nije tada doimala lošim izborom.
Oasis nisu postali novi Beatlesi a svemoćni kompjuter sudjeluje u kreiranju, proizvodnji automobila da bi nakraju postao i njegov sastavni dio. Iako su tokom devedesetih automobili i dalje izgledali jednolično i uniformno- u tehničkom smislu dolazi do prave revolucije, enormni porast snage uz manju ili istu potrošnju goriva, više ventilska tehnika i druga brojna unapređenja.
Danas zahvaljujući Fordu, Dodge-u i Chevroletu tridestogodišnja kreativna kriza u automobilskom dizajnu se čini završenom. Reinkarnirani trio muscle automobila Mustang, Challenger i Camaro se ponovo okupio o četrdesetak godina nakon prvog susreta.
Ford Mustang
Ford Mustang je bio prvi muscle car i zapravo se nikada nije niti prestao proizvoditi, zahvaljujući tom kontinuitetu njegove vozne karakteristike mogu parirati i mnogo skupljim europskim sportskim automobilima. Vanjski dizajn vjerno slijedi elegantne modele Mustanga iz šezdesetih s tim da se Ford odlučio za male bočne prozore za putnike straga koji donekle narušavaju ukupan dojam no postavljeni su da se eliminira osjećaj klastrofobije.
Chevrolet Camaro
Chevrolet Camaro ne slijedi slijepo slavne pretke no ipak donosi iznimno dopadljiv moderan dizajn. Vozne karakteristike su također impresivne. Ukoliko bi kritičnije analizirali unutarnji dizajn možda bi stajala zamjerka da su kontrolna ploča i središnja konzola odviše u ‘modernističkom’ stilu i nekako ne pristaju muscle automobilu. Sve u svemu nedvojbeno je da General Motors sa Chevrolet Camarom ‘sastavio’ sjajan automobil.
Dodge Challenger
Kako se po gore navedenoj definiciji izgled i pojava smatraju kao najvažnija svojstva jednog muscle automobila- onda treba zaključiti da je Dodgeov model Challenger pobjednik u ovoj komparaciji. Challenger je dizajnerski najbliži originalu i njegove snažne ali u isto vrijeme elegantne crte zasigurno će ostaviti bez daha svakog ljubitelja automobila. Unutrašnjost zbog upotrebe komponenata iz već postojećih Dodge modela izgleda pomalo ‘simplistički’ ali dovoljno adekvatno za muscle automobil. Treba napomenuti da su Challengerove vozne karakteristike znatno inferiornije u usporedbi sa Mustangom i Camarom. Challenger je i najteži u usporedbi, no tko zbilja za to mari vjerojatno nije ljubitelj muscle automobila niti rock and rolla.
Reinkarnacijom američkih automobilskih ikona; Mustanga, Camara i Challengera, preživjele rock zvijezde su konačno dobile ‘lude’ jurilice, tako da više,pored lica , ne moraju ‘krpati’ i svoje muscle modele iz prošlog stoljeća. No, stavimo sarkazam na stranu i zaključimo da su Mustang, Camaro i Challenger povratili glamour i individualizam u posrnulu američku automobilsku industriju. Iako im trenutne ekonomske prilike i pro-ekološka društvena klima baš i ne idu u prilog ovi automobili se odlično prodaju u Sjedinjenim Državama ponajprije zbog toga što personificiraju individualizam i slobodu -osnovne komponente američkog sna ili točnije ono što je od njega preostalo.
Zoran Šijan
