Jednoga je dana jedan pračovjek pogledao u nebo i vidio Mjesec. Nije znao da je to Mjesec, naravno, ali ga je svejedno vidio. On nije pomislio kako bi ga htio posjetiti jer je za njega to bilo samo nešto sjajno negdje gore u daljini.
Krivo.
Taj pračovjek je zapravo znao da je to Mjesec, znao je da je zemljin satelit. Znao je koliko se brzo kreće, u kojem smjeru, koliko je udaljen od točke na kojoj je stajao, znao je sve te podatke. Također je znao da prvi želi na njega doći jer bi to značilo prevlast, nadmoć, snagu. Sjeo je za svoj stol i razmišljao. Kako da to postigne?
-Pa, mogao bi sagraditi nekakvu spravu da te tamo odvede.- rekao je jedan od glasova u njegovoj glavi
-Ne slušaj ovog, nešto je puklo u njegovom dijelu glave. Najbolje bi bilo da ostaviš tu ideju na miru. Ako trebaš tamo doći, doći ćeš. Ali sumnjam da će to biti u nekakvoj spravi, jer da i uspiješ sagraditi tu spravu i njome uspješno sletiš na Mjesec, siguran sam da ono što tražiš ne bi tamo našao. Tvoja očekivanja su prevelika. Previše daješ važnosti nečemu što toliki teret ne može podnijeti. Ljudska očekivanja su zahtjevna stvar.-
-Gle, ajde ti reci ovome da šuti i odi gradi spravu. Kad sletiš na Mjesec, vidjet ćeš kako će sve biti drugačije. Sve će biti bolje.-
I tako je pračovjek poslušao glas koji mu je obećavao. Sagradio je spravu, isprva malu, pa sve veću i veću i širu i dužu dok na kraju nije sagradio jednu toliko snažnu da izdrži putovanje koje ga očekuje. Onda je pomislio da bi bilo bolje da prvo pošalje nekoga drugoga na Mjesec, samo za probu, da vidi je li njegova sprava ispravna. Odlučio je poslati jednog mamuta. I tako je ulovio mamuta pa mu održao predavanje zašto je bitan taj put na Mjesec i što će se sve riješiti ako se tamo ode. Pričao mu je o tome kako to nitko nikada nije napravio i kako će to svima pokazati kako je on snažan i moćan, jer to ne može svatko. Pokazivao mu je crteže i skice i pričao i pričao i pričao. Na kraju je shvatio da mora mamutu predstaviti i nešto što je za njega povoljno ako ode na Mjesec pa mu je rekao kako će on biti prvi koji će tamo kročiti i kako će to ostati zapisano u zvijezdama. Začudo, mamutu to uopće nije bilo bitno. Pitao je ima li tamo gore nekakve zanimljive hrane? Ima li možda vode koja sporije isparava. Je li možda na Mjesecu sve usporeno? Kako izgleda Sunce s Mjeseca? Njemu sva ta buka oko slave i nadmoći nije bila nešto posebno. Pračovjek je to primijetio i prilagodio svoje predavanje. Sada je mamutu obećavao svakojako obilje čuda i čudesa, baš kao što je njemu njegov glas obećavao obilje za kojim je on žudio. I tako je mamut pristao letjeti na Mjesec.
-U redu, otići ću na Mjesec.- rekao je mamut odlučno i krenuo prema spravi za letenje
-Odlično! Nećeš se razočarati! – zadovoljno je izjavio pračovjek i počeo pripreme za uzlijetanje
Mamut je uspješno uzletio, ali kako ga je pračovjek gledao, u njemu se počeo buditi strah. Što ako stvarno ode? Što ako uspije? Što ako zaista stane na Mjesec? Mamut je otišao na Mjesec i vratio se. Krenuo je pričati o neobičnim stvarima koje je doživio na svom putu, ali ga je pračovjek od ljubomore ubio. Shvatio je da ne može podnijeti ni da on sam sleti na Mjesec pa se razbjesnio.
Na kraju je odlučio sve to zaboraviti i predstaviti kao da je on doista bio na Mjesecu. Izmislio je priču i dokaze, i to mu je bilo sasvim dosta. Dokazao je da ima moć i zaradio je slavu, dokazao je drugima, ali on je ipak znao istinu. Sebe nikada nije uvjerio da ima moć.
I tako se to dogodilo. Ovo sam ispričala čisto zato da znate da je mamut zapravo prvi koji je kročio na Mjesec. Prvi i jedini, ako je za vjerovati ovoj priči.
Dora Zudenigo Milas
