Puerto Madero i Mafalda

215

Dok sam taj dan šetala San Telmom došla sam do predivne crkve od koje se dalje cesta odjednom počela spuštati, pa sam odlučila pogledati kamo će me dovesti. Nakon prelaska široke avenije stigla sam u Puerto Madero, jedan od najnovije izgrađenih kvartova u Buneos Airesu sa šetalištem uz rijeku Río de la Plata. Nekadašnje lučko područje stajalo je napušteno preko stoljeća, da bi u devedesetima stara skladišta od crvene cigle preuredili u luksuzne uredske prostore, stanove, hotele, restorane i barove. Predivan dio za šetanje, vožnju biciklom i kavu na otvorenom.

Ritam Puerto Madera je, kao i tok njegove družice rijeke Plate, spor i opuštajući. Kad sam s bučne i užurbane avenije stigla na njegovu šetnicu činilo mi se kao da sam odjednom zakoračila u oazu tišine, rascvjetalih stabala i nezagađenog zraka.

Stakla na balkonima stanova s pogledom na rijeku bljeskala su na kasnom popodnevnom suncu i privlačila moj pogled kao blještavi predmeti svraku. Pomislila sam kako bi bar na jedan dan bilo lijepo izležavati se u dnevnom boravku i uopće ne izlaziti van. Tko bi pomislio da će mi i to prifaliti, ali prošlo je već skoro mjesec dana od odlaska na put i svakodnevnog upijanja novih prizora i nije da sam se zasitila, ali svatko treba poneki dan ili bar par sati samoće, a ja se nisam mogla sjetiti kad sam posljednji put provela više od petnaestak minuta potpuno sama. Sljedeća destinacija mi je krajnji jug Patagonije, pa mislim da ću u njenim pustim prostranstvima imati dovoljno prilika da se bar nakratko izgubim.

 

Na povratku u San Telmo privuklo me bubnjanje skupine mladih u jednoj od sporednih uličica. Naokolo se ubrzo stvorila gužva, a balearski ritmovi skoro da su pretvorili Buenos Aires u Ibizu. Nisam ni znala koliko je ovdje bubnjanje zapravo popularno.

Osvanulo je sunčano nedjeljno jutro i dan popularnog Sajma Anikviteta u San Telmu. Našla sam se sa Sylvom i njenim prijateljem, pa smo prošetali niz Defensu i trg Dorrego niz koje se slijevala rijeka ljudi naguravajući se oko štandova s raznovrsnim suvenirima, nakitom, plesačima tanga i uličnim zabavljačima. Bilo je toliko zanimljivih stvari za pogledati, a posebno me privukao štand s unikatnim ručno oslikanim posudicama za mate. Nisam im mogla odoljeti, pa sam kupila jednu za mate posudice neobično plavo ljubičastu kombinaciju. Malo dalje naišla sam na zanimljive naušnice izrađene od osušenih listova nekog posebnog stabla, a kad sam ih kupila prodavač nam je ponudio da s njime podijelimo mate. Sve do tada sam ga žarko željela probati, ali nisam imala prilike, pa sam s radošću prihvatila ponudu. Osim toga, kad ti netko ponudi mate odbiti bi bila uvreda. Nije da sam baš bila oduševljena njegovim vrlo jakim i gorkim okusom, ali to me nije odbilo. Naviknuti ću se ja već, neke stvari nam se ionako od prve ne sviđaju, pa ih kasnije zavolimo. A taj omiljeni argentinski napitak svakako zaslužuje još koju šansu, mora da ipak ima nešto u njemu kad ga Argentinci toliko piju.

Na San Telmo sajmu antikviteta posebno su popularni Sifoni tj. boce za gazirana pića. Da nisam imala još tri mjeseca puta pred sobom vjerovatno bih i ja jednog od ovih raznobojnih ljepotana strpala u torbu.

Sajam se protezao po cijeloj dužini ulice Defense,a ona je jako dugačka. U nekim njenim užim dijelovima stvarala se tolika gužva da se predmete koji su se prodavali nije moglo ni vidjeti. Nakon nekog vremena predah smo odlučili potražiti u jednoj od sporednih uličica. Dok smo sjedili u simpatičnom kafiću, konobar je upozorio Sylvinog prijatelja da naramenicu ruksaka provuče kroz nogu stolice jer nije neoubičajeno da ti lopovi jednostavno zgrabe torbu i pobjegnu. Taj Sylvin prijatelj bio je malo poseban po nekim svojim stavovima, a to se odnosilo i na hranu. Nigdje nije mogao naći ništa što bi mu se svidjelo, a u kafiću u kojem smo bili bilo je toliko izbora i rekao je da je gladan, ali je naručio samo čokoladni kolač. Nakon što je i dalje bio gladan, naručio je opet isto. Da ne kažete da na brzinu prosuđujem isto se dogodilo i kad smo navečer išli u restoran. Nikako nije mogao izabrati jelo, pa je pozvao menadžera restorana i s njim pola sata raspravljao i kad mu je ovaj donio nekoliko salama i pršuta da proba i izabere koji bi htio skoro se posvađao s njim da mu je mogao donijeti i više kruha. Pa to su bili samo probni komadići, a ne besplatni obrok! I Sylvi i meni je bilo neugodno, ali on nikako nije mogao shvatiti da je bio u krivu.

Tango izvođač Gardelito svake nedjelje zabavlja prolaznike u San Telmu. Tako se nazvao vjerojatno po najpoznatijem pjevaču, kompozitoru i glumcu u povijesti tanga Carlosu Gardelu. Na svoju improviziranu pozornicu nikad ne zaboravi nalijepiti svoje stare fotografije.

Posljednje jutro u Buenos Airesu otišla sam potražiti poštu da pošaljem razglednice. Dečko s recepcije hostela uputio me na krivo mjesto te sam, nakon raspitivanja kod prolaznika, napravila cijeli krug oko kvarta da bi na kraju došla do pošte koja je zapravo bila nedaleko od hostela. Požurila sam natrag u hostel, ali imala sam dovoljno vremena da se pozdravim s Mafaldom koja je sjedila na klupi i kao i uvijek imala nekakav koristan komentar.

Najpoznatija junakinja argentinskog stripa šestogodišnja Mafalda pozira sa smiješkom i rado priča s prolaznicima. Na njenoj klupi uvijek ima mjesta za društvo. Zaželjela mi je sretan put  i da se opet vratim u Argentinu.

Pozdravila sam se sa Sylvom i uskočila u taxi za aerodrom. Doviđenja Buenos Aires, dobar dan Patagonija.

Nola

Sljedeći nastavak bloga Moj put oko svijete pročitajte u petak, 9.12.

Komentari