Pijani bogataši i kraljevi preživljavanja

263

„U Hrvatskoj se, osim na kredit ne može živjeti, je li to jasno? Ne možeš kupiti mašinu za suđe, tv, komp… u gotovini jer NE MOŽEŠ. Malo je onih koji imaju 25.000 kuna plaće i više – ti mogu živjeti ok, ali većina ima plaću oko 5000 kuna što je za prosječnu obitelj nedostatno.“..eto ga – ovo vam je jedan od odgovora na temu osvanulu prije koji dan na forum.hr-u pod naslovom „Žive li Hrvati kao pijani milijarderi?“. Varijacija na odgovor „da“ stiglo je mnogo. Nevjerojatno je koliko smo samo svjesni u kakvom se koritu valjamo pa i danas kada nema apsolutno niti jednog opravdanja za ekstra potrošene kune. Kaže jedan forumaš kako u firmi imaju 38239032093 obustava za kredite i ovrhe na plaće zato jer ljudi kupuju mobitele od 2000,00 kuna, skupocjene igračke, naočale za sunce od 1000,00 kuna naviše.

Ipak, netko će reći – ma što je luksuz onome kome kredit treba za osnovne, dakle – osnovne potrebe: „Pa… zapravo da, mnogi žive iznad svojih mogućnosti. Druga je stvar što bi živjeti unutar svojih mogućnosti za mnoge obitelji značilo nemati za grijanje zimi, prijevoz na posao, udžbenike za djecu i sličan “luksuz”.“, kaže sljedeći komentar. No, i taj pretjeruje na kraju tvrdeći da prosječnom radniku danas, uz dobro organiziran gradski prijevoz, zapravo ne treba niti automobil (pa eto ti uštede), na što su ostali žustro odreagirali pitanjima poput – „Jesi li ti normalan?“, „Znaš li u kojem stoljeću živimo pa da ne trebamo automobil??“ i slično. „Isto tako ne mora svaka obitelj posjedovati auto. Niti LCD TV. Niti moraju svi imati novi mobitel. Niti moraju hodočastiti kafiće i shopping centre. Novac se ne mora ostavljati u kladionicama i automat klubovima. Cigarete nisu potreba nego štetna navika i luksuz. Brand odjeća je također suvišna. Itd itd.“, kaže jedan te zaključuje: „Svatko ima neki svoj gušt i treba si ga priuštiti, ali ljudi misle da moraju imati baš sve. Konzumiraju sve redom a na kraju ne uživaju u ničem.“ U svakom slučaju – osuda konzumerizma koji je u Hrvatskoj prisutan posljednjih desetak godina osjeti se na tragu svakog komentara.

Ima jedna koja prepričava kako je nekoć imala šeficu, Njemicu s izuzetno visokim primanjima koja se čudom čudila otkuda prosječno plaćenom Hrvatu lova za luksuze poput skupe odjeće, automobila i sl. Dok je sama, iako u mnogo boljoj financijskoj situaciji, vozila nasuprot tih – nekakav bezvezan stari autić. Pitala se ona ili ne – društvo se već naučilo na činjenicu da će tajnica s primanjima od 3500,00 kuna na sebi nositi potpise – od naočala do štiklica. Sve dok…sve dok valjda svi zajedno ne bankrotiramo. No, kako i kriviti građane kada se sama država ponaša na isti način i to o računu njih samih. Tako će jedno opažanje sve lijepo sumirati – dok se narod ne osvijesti i ne shvati da se basnoslovan – i to njihov vlastiti novac troše na propale projekte – ništa se promijeniti neće. Eto, i to je jedan sasvim solidan pogled na stvar. I za kraj, pitam ja vas – što kada se za osnovne potrebe zaista nema? Kada je pred čovjekom izbor doslovce – ukrasti ili pobjeći glavom bez obzira daleko od obitelji za koju se nema, daleko od svega i čekati da se oluja stiša? Odgovor – osim u čekanju boljih dana – jedna majka vidi – u kladionicama pa kaže: „Jučer sam uložila 250 kn dobitak je 1080, 74 kn. 250 kn ostavljam na stranu a ostatak…kupila pelene za odraslu osobu (78 kn), platila ratu struje i ovaj tjedan za špeceraj. Inače, jutros gužva u kladionici već u 11 sati. Ljudi se žurili po dobitke, i baš sam pratila kuda idu..- u pekare i trgovine i nose vrećice.

E to vam je hrvatska stvarnost!“, piše ona i zaključuje onako kako bih i ja sama to danas učinila: „Hrvati se ne ponašaju kao pijani bogatuni, već su kraljevi u preživljavanju. Mogli bi i tečajeve održavati!“…A to što će, dodala bih ja,  posegnuti za nepotrebnim stvarima, često skupljim od njihove cijele plaće i za luksuzima poput MAX-tv-a ili onih divnih oćalica u izlogu – to neka im se ne računa u „grijehe“ budući da iza svakog takvog izbora stoji jedna velika marketinška mašinerija (o čemu su pisane knjige i knjige) kojoj jedini cilj i jest natentati na trošenje bez reda i rasporeda. Kada se u škole uvedu statistika i matematika za povoljniji život i kada se jednako razmaše i antipotrošačka kampanja – e onda ćemo s punim pravom moći osuđivati „rastrošne Hrvate“ jer, eto, dano im je da shvate, a oni svejedno nisu. I sve dok su im ponuđeni izbori gotovo jednostrani – i viču – Trošite! Trošite!, možemo biti kuš i osvješćivati eventualno sami sebe kako bi se danas-sutra, mic po mic riješili onog višegodišnjeg, starog minusa…tko više zna zbog čega.

Forumašica Ana

Komentari