Dovoljno mi je da osjetim miris svježe ribe, školjaka – jednom riječju – blaga iz mora i odmah sam zadovoljan. U jednom od srednjih paviljona ima i mesa po izboru – kao da je kakva mesna izložba, ali me meso ne privlači toliko koliko svi plodovi mora.
Tko je u Rijeci ili u većim našim primorskim gradovima, mogao je danas imati riblji ručak jer je ribe bilo za svačiji džep. Osim riječke ribarnice, na televiziji često ističu kako je i splitska ribarnica (pre)bogata ribom i drugim morskim delicijama. Kontinentalci, ako nisu u mogućnosti kupiti riječnu ribu, do morske su mogli doći iz zamrzivača. Nije riba – ona iz „ledenog doba“ tako uskusna kao svježa, ali, Bože moj, uzima se ono što nam život pruža.
Priložene fotografije nude vam samo malecki izbor iz bogate današnje ponude na riječkoj ribarnici. Srdele i papaline bile su po 20 kuna, raža (kamenica) po 80 kuna, a istu cijenu imala je i hobotnica. Muzgavci (mrkači) bili su po 40 kuna.
Da vam malo podražim nepce, evo i moga savjeta za ručak od navedenih riba i glavonožaca. Hobotnicu biste mogle ispeći u pećnici, s krumpirom (iako je najslađa pečena ispod peke!). Izvrsna je i na salatu – s krumpirom. Ražu biste mogli skuhati pa onako kuhanu, vruću, poslužiti s kuhanim krumpirom i blitvom. I mrkače možete skuhati pa napraviti salatu s krumpirom ili ih kuhane poslužiti s blitvom, brokulom, cvjetačom ili keljom. Srdele i papaline možete popržiti (uvaljane u oštro bašno) pa ih poslužiti s kuhanim krumpirom i kuhanim zelenim kupusom. Srdele su izvrsne i marinirane. Ako napravite marinadu od srdela (naprimjer od dva kilograma ribe), imat ćete čitav tjedan u čemu uživati (za marendu ili večeru).
Ne naglašavam da koristite maslinovo ulje jer se to samo po sebi podrazumijeva. I čaša dobrog vina lijepo će se sljubiti s ribom i glavonošcima i poboljšati njihovu probavu.
Ne znam hoće li netko od mojih fejs-prijatelja reći kako ovim tekstom i fotografijama dražim njihovo tankoćutno nepce, a želudac odmah počinje izlučivati sokove potrebne za probavu. Ali, da među vama koji čitate ove retke ima sladokusaca, to pouzdano znam.
I na kraju, moram kazati i ono što ste očekivali da ću još prije reći – jesam li nešto kupio na ribarnici za svoj današnji ručak. Da, kupio sam – pola kilograma srdela i pola kilograma mladog kelja. Kelj sam skuhao s dva krumpira i začinio maslinovim uljem, a dodao sam i dva česna sitno rezanog češnjaka. Srdele sam očistio, odrezao im glave, raspolutio (ali samo do leđnih peraja) i izvadio im kralješnicu. Takve široke (filetirane) srdele (bez kosti) uvaljao sam u brašno, pa u razmućeno jaje i, na kraju, u krušne mrvice. Dobro zaključujete, srdele sam pohao kao što se poha svako meso! Da sam kupio malo veći sendvič (neću reći gdje jer to i sami znadete), platio bih sgurno znatno više. Čitav ručak koštao me je manje od 20 kuna!
Moj prijatelj Nikon uživao je u fotografiranju, a ja u morskom gurmanluku!
Borislav Ostojić
